Dana 08.04. se navršava 40 dana od upokojenja našeg voljenog supruga, oca i djeda

TOMISLAV-TOMO JOKOVIĆ

Prošlo je četrdeset dana praznine, tišine i nedostajanja koje ništa ne može nadomjestiti.
Počivaj u miru .
Gospod da upokoji tvoju dobru dušu, podari mir i Carstvo Nebesko.
Posjetićemo vječnu kuću našeg voljenog u 10 časova.

Tvoji: DUŠKA, ZDRAVKO, MARA i MILICA sa porodicama

Danas, 07.04.2025. je godina od smrti naše

DRAGICE SIMOVIĆ

rođene Bašović

Dan ranije, posjetili smo njenu vječnu kuću u Gornjim Crncima, da joj iskažemo doživotnu zahvalnost za sve što je za nas činila; da je uvjerimo da se mirno može odmarati od teških bremena života; da mi nastavljamo dalje, onako kako smo imali od koga naučiti i imamo se na koga osloniti i da joj posebno kažemo, da njena najveća briga, njen i naš Marko, ima Novi Dom u kojem je okružen pažnjom dobrih ljudi, kakvu mu ne bi mogli pružiti njegovi pravi roditelji ni uz pomoć ostale rodbine.

Šćer KSENIJA u svoje i u ime brata MARKA, kao i ostala rodbina s obije strane

Tužno sjećanje na mog brata, majku i oca

MILORAD-BATO MARAŠ

15 godina

DARA MARAŠ

18 godina

JOVAN MARAŠ

26 godina

Dragi naši vrijeme koje je prošlo ne umanjuje tugu za vama.
Vječno ćete ostati u našim srcima.
Počivajte u miru.

VESNA sa porodicom

Pola godine se navršilo kako nije sa nama naša draga, voljena

NADA Damira Miler

rođena Milić

Vrijeme neumoljivo teče i ne mirimo se s spoznajom da te nema među nama. Bila si Božiji dar, uzor, ponos, sunce, duša naših duša koja nas je okupljala oko sebe. Iako te ne vidimo, tvoje ljudske vrline, nesebično srce ostavili su duboki neizbrisivi trag u nama. Misli o tebi prožimaju naše duše, osjećamo te, kroz nas i ljude koji te se sjećaju, i to nas čini ponosnima. Čuvaćemo uspomene na tebe kao najdragocjenije blago. Tvoj duh je vječan i s ponosom ćemo pominjati tvoje ime. Neka te anđeli čuvaju u carstvu Božijem.

Tvoji: suprug DAMIR, kćerka ELVIRA, sin IGOR, snaha KSENIJA, unuke HANA i MIA

40 je dana nepregledne tuge, bola

MARKO DRAŠKOVIĆ

...i pitanja zašto? Zašto su oni koji su dobili priliku da budu heroji, postali i ostaju kukavice?
Na pučini si bio bespomoćan ali ni to te nije spriječilo da se boriš do zadnjeg trenutka i ostaviš nam vječni ponos na tu borbu, prkosnu svemu, čak i medicini.

Ti si tu, u svakoj Todorovoj riječi, Emilijinom pogledu... naša djeca, iako premala, ponosna su na tebe i tako će hodati ovim gradom. A ja... ja ću te zauvijek voljeti kao prvog dana, do svog posljednjeg.

"Ne, ne bojim se juga,
Ne bojim se bure,
Ne bojim se neba,
Dubine ni dna,
Podivljali valovi me uzalud jure,
Na krilima vjetra poletjet ću ja,
Ne, ne mogu mi ništa
Sve prirodne sile i sav njihov bijes
Ne mogu mi ništa ni žega ni kiša
Na krilima vjetra ja nastavljam ples!"

TVOJA ŽELJKA