Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Navršava se pola godine od kako nije više sa nama naš voljeni

 SLOBODAN-SLOBO VUKOVIĆ
SLOBODAN-SLOBO VUKOVIĆ

Vrijeme koje prolazi ostavlja sve dublje rane u našim srcima. Tvoj častan život, dobrota, plemenitost i tiha narav zauvjek će ostati u našim srcima i sjećanjima. Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav jača od vremena i zaborava.
S ponosom čuvamo uspomenu na tebe.

U subotu, 29.marta 2025. godine, u 10 časova, porodica i rodbina će posjetiti njegovu vječnu kuću.

OŽALOŠĆENA PORODICA VUKOVIĆ

poslato: 28.03.2025.

MIHAILO ŠĆEPANOVIĆ
MIHAILO

Šta da napišem ja sunce moje,
ovako nijema od tuge i bola.
Šta da napišem ja, koja ne prihvatam
i ne mirim se sa činjenicom da mi te nema.
Kako da nastavim bez tebe dalje?!
Kako da objašnjavam sinovima više što te nema,
što ne dolaziš?
A čekamo te tata svakog dana,
da otvoriš ova vrata i dođeš.
KOLIKO pitanja Mihailo bez ijednog odgovora, koliko planova i snova...
Tek smo trebali da živimo, rano moja.
Nedostaješ Mihailo, svakog trenutka sve više i više!
Osloncu moj, snago moja,
ti ŽIVIŠ i ŽIVJEĆEŠ dok je nas!

VOLI TE TVOJA PORODICA

poslato: 28.03.2025.

Četrdeset je dana od smrti moje majke

 MILANKA NIKOLIĆ
MILANKE Vaskove NIKOLIĆ

Ne postoje riječi kojima bih mogao objasniti prazninu koju si ostavila tvojim odlaskom. Svaki put kad uđem u tvoju sobu, moram ti uputiti po koju riječ. Znam da nas ti i Ina gledate sa nekog boljeg mjesta, naravno zajedno, jer vas dvije i ne znate za drugačije, a ja i Milica ćemo se truditi da i dalje radimo stvari koje ste vi voljeli i na koje bi ste bile ponosne.
Maki moja, ne mogu sve ispisati šta osjećam ali znaj da ćete uvijek biti voljene i nikad zaboravljene.

Tvoj sin STEFAN

poslato: 28.03.2025.

Četiri godine prođoše tugo moja, brate moj

ZINDOVIĆ SLAVKO
SLAVKO

Zašto tuga toliko traje i zašto da živim dalje. Nedostaješ mi brate moj, neki to nikako da shvate. Ni bol, ni tugu vrijeme ne briše, što ide dalje bol je sve viša. Bio si najbolji brat i uvijek ćeš biti. A sad brate sve je pusto, nema tvoje blage riječi da me pitaš kako mi je. U srcu tuga, na grobu tišina a u domu našem velika praznina.

Dok otvaram kućna vrata gledam dal ću sresti brata. Pred očima tužno sve, nema oca, nema majke, nema drugog brata. Gledam slike, dok niz lice suze teku. Najsrećniji tu smo bili i šta dočeka dome mili.

Tužna i žalosna tvoja sestra MIJOMIRKA – MIRA

poslato: 28.03.2025.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend