Nahrabrija i najbolja majko,

VIOLETA TMUŠIĆ

rođ. Milić

Hvala na bezbrižnom djetinjstvu, podršci i neizmjernoj ljubavi kojom si nas obasipala.
Ne postoje riječi kojima ti se možemo zahvaliti za sve što si učinila za nas.
Svoju snagu i borbenost si još jednom pokazala i dokazala u ovoj posljednjoj borbi, u kojoj kao i uvijek nisi odustala.
Velika praznina i tuga će ostati u našim srcima vječno, posebno što će naša djeca biti uskraćena za pristustvo tokom odrastanja ali smo sigurni da ovo nije kraj, da ćeš uvijek biti tu uz nas, sačuvana od zaborava...

Zauvijek u našim srcima,
MIKAILE i MARIJA sa porodicama

Voljeni, najvoljeniji,

NIDŽO

Ponosne smo i zahvalne na godinama koje smo provele s tobom, na tome što smo bili primjer kako treba porodica da izgleda. Nijesmo same, sa nama si. Ima te u suncu, u kiši, u vjetru, u svakom osmijehu i suzi. U svakoj šali koju bismo, onako u tvom maniru, “bacile”, a ima ih.
U krajnjem, svako može biti suprug i otac, dok si ti najmanje bio to.
Umjesto toga, odlučio si da budeš muž, tata, prijatelj, drug, brat. Sve u jednom i sve to nama.
I na tome ti hvala.
Do sljedećeg života, Volimo te

Tvoje: ZORICA, NINA i LANA

Danas se navršava šest mjeseci od kada nije sa nama,

NIKOLA (Miloradov) KRSMANOVIĆ

Voljeni, neprebolu naš.
Vrijeme prolazi, ali tuga ne jenjava.
Još smo u nevjerici da smo ostali bez tebe, da te srce nenadano izdalo. S tobom je nestao i dio nas. Ali, dok živimo ostaće živo sjećanje na tebe, tvoj očaravajući osmijeh, vedrinu, toplinu i dobrotu kojom si koračao kroz život.
Bio si naš oslonac i naš ponos.

Porodica će danas posjetiti Nikolinu vječnu kuću.

Majka VESELINKA, otac MILORAD, supruga ZORICA, kćerke NINA i LANA, sestre KAĆUŠA i BRANKA

Три године није са нама наш вољени

ВЛАДИМИР-ВЛАДО Андријин ЧАЂЕНОВИЋ

Трудимо се да твојим часним трагом газимо и слиједимо путоказ твог примјера како се гради и пази дом, живи за ближње, са поносом чува предачки углед и завјет.
Нека ти у вјечној радости душа пребива.

ТВОЈИ НАЈМИЛИЈИ

32 godine od smrti naše majke i 10 godina od smrti našeg oca

RAJKE VUKADINOVIĆ

NIKOLE VUKADINOVIĆ

Dragi roditelji,

sa ljubavlju i toplinom vas se sjećamo i pominjemo.
Hvala vam što ste nam stvorili topli dom i pružili srećno djetinjstvo i odrastanje, puno uspomena.
Ponosni smo na vaše časne živote.

MILAN, MIKA, GAGO i ZEKO

Godine prolaze a za nas je vrijeme stalo, neprebolu naš.

KSENIJA KNEŽEVIĆ

15.08.2005-15.04.2018.

Stalo je, Srećo naša, onog nesrećnog, sumornog i beznadežnog dana, u tuđini, u kom si ti bila jedini zrak svjetlosti i topline, koji nam se zauvijek ugasi. Stalo je, kad smo se rastajali, grlili, pričali, patili, pogledi govorili, suze brisale, srca kidala i duše razdirale.
I danas stoji, i u neizgovorenim riječima i glasnom ćutanju, sjetnim pogledima, tuge punim mislima i sjećanjima na vanvremensku i begrešnu tvoju mladost, pamet i dobrotu.
Heroino naša, hrabra i dostojanstvena, spavaj nam, visoko gore, iznad nepravde, bola i prolaznosti života, a u srcima našim vječito stanuje beskrajna i anđeoska tvoja ljepota.

Zauvijek, tvoji najmiliji: TATA, MAMA i SEKA