Ne prestajemo da mislimo na Vas, ljepote

MILOŠ
VUČINIĆ

1.10.2007 – 1.10.2024.

MIROJE
VUČINIĆ

13.08.2003 – 1.10.2024.

Bolite i dalje i ako vrijeme brzo prolazi.
Vas nema kad dođemo u rod da nas dočekate kako ste samo vi znali. Tješi nas što su vam došli da vas paze baba, đed i stric koji su vas beskrajno voljeli.
Boli nas vaša rano prekinuta mladost.

Vaše tetke: SONJA ĐUKIĆ, SOFIJA ZEJAK i JELICA ĐURETIĆ sa porodicama

Volimo Vas i tugujemo sve više nepreboli naši

MILOŠ
VUČINIĆ

1.10.2007 – 1.10.2024

MIROJE
VUČINIĆ

13.08.2003 – 1.10.2024

Falite beskrajno, svakim danom sve više.
Sudbino okrutna, zašto mladosti odlaze...?
Sva ljubav je i dalje tu, srce Vas voli dok traje. Jesen je sumorna i tužna, kao i naša srca od kada smo ostali bez Vas ljepote naše. Nedostaju nam vremena kada smo se smijali i bili srećni.
Oči su i dalje ispunjene suzama za Vašim preranim odlaskom na nebo koji nas i dalje jako boli... ne ljutimo se na nebo jer nebo ima Vas, mi nosimo nebo u sebi.

Zauvijek u velikom bolu za Vama, ljepote naše
VAŠI NAJMILIJI

Ujače Mićo

MILAN BACKOVIĆ

Dragi moj ujače, tvoje veliko srce i dobrotu njegovaćemo u sjećanjima kao svetinju.
I posle godinu dana od tvoje smrti, bol ne prolazi, a sjećanja na tebe kao da se živa kreću.
Ujače, uvjek si u mojim mislima i molitvama.

Tvoja sestrična TAJA ( TATJANA STOJIĆ ) iz Australije

Prošle su dvije godine kako nas je napustila naša RADMILA i 12 godina od kako nije sa nama naš BATRIĆ

RADMILA-MIKA RAKOČEVIĆ

1944 - 2022.

BATRIĆ-BAĆO RAKOČEVIĆ

1923 - 2012.

Vrijeme donosi mir, uspomene utjehu a sjećanje toplinu i nadu da ste nas nadahnuli svojim radom i bezgraničnom ljubavlju koja nas i danas grije.

Čuvaju vas od zaborava
VESNA, JELENA i STEFAN

Dana 30. septembra navršava se 3 godine od smrti naše voljene

MILANKE JAKIĆ

Draga mama,
vrijedjelo je. Čak i kada nijesi sa nama fizički, u svakom našem danu si, u svakoj priči, u svakoj radosti. To je jačina tvoje bezuslovne ljubavi uradila za nas. Postoje padovi koji se nikad ne završe. Tako doživljavamo tvoj odlazak. Ali smo proveli vrijeme zajedno, to je najvažnije. Sjutra sve počinje iznova, ali ovaj dan nosi neki gorak ukus u ustima, ukus bola.
Mama, pitaju nas ljudi kako to pišemo u sadašnjem vremenu i kako ti se obraćamo. Nije da nas nijesu zamislili, shvatili smo, a shvatili su i oni da smo našli smisao u tvojoj ljubavi koja je vječna, u tvom djelovanju koje nema zaborava, tvojoj brižnosti koja nas je oplemenila. Samim tvojim odlaskom, mladi smo se upoznali u traženju smisla u nama tada besmislenim trenucima tvog gubitka. I ne žalimo te, SLAVIMO TE. A to nas uče najveći filozofi života. Tome si nas i ti učila, samo tada nijesmo znali, a sad znamo. Rastemo zajedno sa djecom našom i mi. I tata raste sa nama. Lijepo nam je, znamo da nas bodriš.
Hvala i znaj da te volimo❤️
P.S. Jedemo

Tvoji MIŠKO, IVANA, MILOŠ i BOJANA sa porodicama