Vrijeme prolazi, a moje je stalo 24. marta
Pola godine od upokojenja naše voljene
KATARINE DAVIDOVIĆ
Pola godine noćima ne mogu da zaspim, jer čekam te.
Pola godine jutrima se teško budim, jer sanjam te.
Danima pričam sa tobom, zamišljam da slušaš me.
Srećo moja, nedostaje mi tvoj najljepši lik, osmjeh, glas, tvoja bezgranična ljubav.
Nadam se i iščekujem naš ponovni susret, na nekom ljepšem mjestu bez mučenja, boli i tuge.
U nedelju, 22.09.2024. godine u 10 časova, uža rodbina posjetiće vječnu kuću moje Katarine.
Beskrajno te vole i tuguju za tobom neutješna majka NATAŠA i brat VASILIJE