Poslednji pozdrav

DRAGANU DANILOVIĆU

Sa tugom smo primili vijest o smrti našeg
dragog Dragana.
Porodici Danilović upućujemo iskreno saučešće i učestvujemo u žalosti.

NENA, NIKOLA GRBOVIĆ i MARIJA MILOVANOVIĆ sa porodicama

Poslednji pozdrav

DRAGANU DANILOVIĆU

Dragi Dragane, sa velikom tugom se
opraštamo od tebe.
Tvoj prerani odlazak iskreno nas je rastužio.
Počivaj u miru.

Porodici upućujemo najiskrenije saučešće i zajedno sa njima dijelimo bol zbog tvog odlaska.

VESELIN GRBOVIĆ, LIDIJA, JELENA, MILENA, NEMANJA i MILORAD sa porodicama

Mom bratu od tetke

VESKU GEZOVIĆU

Iako su nas životni putevi i godine udaljili, u mom srcu i sećanju zauvek ostaju živi dani našeg bezbrižnog detinjstva.
Dragi Vesko, počivaj u miru.

Sestra od ujaka
MILANKA ECKERS-VUKOVIĆ, Njemačka

Draga naša

IVKA

Teško nam je da prihvatimo da je došao trenutak da se oprostimo od tebe i da sada ostaju samo uspomene na sve ono što smo zajedno proživjeli. Život ti nije uvijek bio blag, a ti si uprkos svemu ostala dobra duša, puna ljubavi i topline, nasmijana, svoja i nama beskrajno draga. Možda baš zato boli još više što si morala otići tako rano.
Voljeli bi da smo mogli učiniti više, reći više, zagrliti te još jednom, ali neke stvari nažalost ostanu neizgovorene. Teško je prihvatiti da te više nema, ali želimo da vjerujemo da si sada konačno pronašla mir koji si toliko zaslužila.
Počivaj u miru, Ivka.

ZORANA i JANKO KRIVOKAPIĆ sa porodicom

VESKO GEZOVIĆ

Prijatelju moj,
za razgovor laki,
za ljute debate
i za sitne sate.

Prijatelju moj,
za nedjeljom ručak,
prirode divote,
smijeh i anegdote.

Prijatelju moj,
za misli duboke,
za obične teme,
pjesme i poeme.

Sad ti biram riječi.
Izabrah i sliku.
Na meni je bilo,
al tebi za diku.

MILENA

Dragi dobri

VELE

Još jednom si nam svima pokazao kakav si čovjek bio. Hvala ti za sve lekcije o dobroti i velikodušnosti.
Mnogo mi je žao što nećeš biti tu za sve ono što dolazi, ali ponosna sam i zahvalna na svakom trenutku našeg druženja.

Tvoja snaha KIKI

Dragi naš

VELE

Hvala ti na velikom srcu, vedrom duhu, toplim riječima i vjetru u leđima.
Bila nam je izuzetna čast i neizmjerna sreća imati te za oca, svekra i đeda.
Živjećeš u svojim pjesmama, slikama i u nama koji ćemo te se uvijek i sa radošću sjećati.

Tvoji: MILOŠ, MILENA, JANA, MARA i VUK

Dobri moj

VELE

Oče, brate, druže...
Toliko sam zahvalan za vrijeme koje si mi posvetio i na svemu čemu si me učio – životu, poštenju, solidarnosti, borbi za pravdu i dostojanstvo.
Ne dam neizmjernoj tuzi da me slomi, iako više nemamo vremena za naše maratonske razgovore, stvaralačka nadahnuća i zajedničke planove.
Bio si i bićeš zauvijek moj ponos i moj heroj.
Neka ti je vječna slava.

Voli te tvoj „tvrdan“
MILOŠ

Dobri moj

VELE

Eh, kad bi svi imali oca kao što si ti.
Oca koji nikad nije rekao „ne može“. Oca koji nikad nije povisio ton. Oca koji nas je vaspitavao drugarskim razgovorom i sopstvenim primjerom.
Kad sam htio o sebi da kažem, pričao sam kakvog oca imam. Bio si i ostao legenda.
Do zadnjeg daha držao si lekciju o plemenitosti, ljubavi i patriotizmu.
Otišao si kao heroj.

Laka ti crna zemlja, dobri moj tajo!

MITO

VESELIN - VESKO GEZOVIĆ

Moj Vele,
Hvala ti za svaku lekciju o životu.
Hvala ti za bezgranično razumijevanje i podršku dok smo stasavali u ljude na koje bi bio ponosan.
Hvala ti za svaki trenutak ponosa koji sam osjećala dok su drugi svjedočili tvojoj plemenitosti.
Hvala ti što si se borio za ideale i učio nas da mislimo svojom glavom, da budemo dostojanstveni i da nikada ne pristajemo na manje od onoga u šta vjerujemo. I onda si nas napustio, pokušavajući da doprineseš, kao kolibri iz priče:
„Hoću da se zna da sam dao sve od sebe i da sam bio na pravoj strani.“
Hvala ti što si nas učio kako se vole ljudi, priroda i umjetnost. Naučio si me ove stihove još dok nisam ni znala koliko će mi jednog dana značiti.
Ali nisi me naučio ono najteže – kada odeš, čime od svijeta da se branim?
“Kao ruža sa dva smiješna trna… ili snom?”
Hvala ti što si baš ti bio moj TAJO!

MILICA

Posljednji pozdrav dragom ocu, tastu i đedu

VESELINU - VESKU GEZOVIĆU

Dragi Vele,
oplemenio si naše živote svojom ljubavlju, dobrotom i znanjem. Bio si uvijek beskrajno zanimljiv, a svojim unucima ostavio si najljepše uspomene.
Bio si onaj koji je mogao da neutrališe svaki strah i učini da i najveći problem izgleda rješivo. Zato će sigurno još dugo, za svaki dječji strah i svaku malu brigu, rješenje biti: „Zgaziće ga đed k’o bubu.“
Radost s kojom su te svaki put dočekivali bila je iskrena, dječija i bezgranična – najljepši odgovor na svu ljubav koju si im pružao. Ostaćeš u njihovim pričama, uspomenama i srcima. Ostaćeš njihov đed koji je mogao sve da popravi, svaki strah da otjera i učini da se osjećaju sigurno.
Hvala ti za svu ljubav koju si im dao.
Nedostajaćeš im, dragi Vele.
I nama svima.

MILICA, JOVAN, ĐORĐIJA, TEODOR i DIMITRIJA