Voljenom bratu, đeveru i stricu
VESKU VUĆIĆU
Dragi naš Vesko,
Kako da se oprostimo od tebe, a da ne zadrhti srce i ne zastane riječ?
Bio si naš oslonac, naša snaga, naš ponos i čovjek čija je dobrota grijala sve oko sebe. Kroz život si išao hrabro, uporno, upuštajući se u neizvjesnost i izazove, srčano, dostojanstveno i tiho, noseći terete koje mnogi ne bi mogli, a opet si uvijek imao osmijeh, toplu riječ i srce puno ljubavi.
Teško je povjerovati da te više nećemo vidjeti, čuti tvoj glas, osjetiti tvoju blizinu i sigurnost koju si donosio. Ostaje praznina koju ništa ne može ispuniti.
Pamtićemo te po tvojoj plemenitoj duši, po radosti života, po dobroti koju si nesebično dijelio i po svemu lijepom što si ostavio iza sebe.
Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima.
Tvoj brat NEĐO, snaha SONJA i bratanić STEVAN VUĆIĆ