Posljednji pozdrav dragom

NIKOLI

Od prvog dana sam te čuvala, voljela i podizala, a danas ne postoje riječi kojima bih mogla opisati bol što te više nema.
Teško je prihvatiti da je tvoj glas utihnuo, da nema tvog osmijeha, zagrljaja i one topline koju si nosio sa sobom.
Tvoje dobro srce i ljubav koju si nesebično davao svima oko sebe ostaće zauvijek urezani u našim srcima, u svakom našem danu, u svakoj uspomeni koju si nam ostavio.

Počivaj u miru, neka te čuvaju anđeli, a naša ljubav neka te prati zauvijek.

Sestra NADA sa porodicom

Poslednji pozdrav voljenom ocu

BOLJEVIĆ Spasoja (Milana) RADOMIRU

Dragi tata, hvala ti na svemu što si nam nesebično davao.
Hvala ti na daru života, na tvojoj blagoj naravi i na tvojoj vedrini. Hvala ti što si, ipak, dugo poživio među nama i bio uvijek dobro, do skoro. Hvala ti što se nikada nisi žalio i nisi nas opterećivao svojim unutrašnjim bitkama i bolovima, a svi ih imamo.
Zadnja godina je bila teška za tebe i sve nas oko tebe. Bolest je polako i neumitno osvajala tvoje tijelo i uzimala ti životnu snagu.

Hvala doktorima i medicinskim sestrama koji su sve činili da ti produže život i olakšaju tegobe. Hvala dobroj duši Katici.
Sad počivaj u miru.

Tvoja ćerka TANJA

Poslednji pozdrav dragom stricu, svekru i đedu

NIKOLI

Teško je prihvatiti da te više nema.
Nakon gubitka oca, ti si bio naš oslonac, naša podrška i naša sigurna luka kroz život. Bio si uz nas kad nam je bilo najteže, čuvao nas, bodrio i svojom dobrotom nadomjestio prazninu koju je njegov odlazak ostavio.
Mislili smo da ćemo i ovu borbu pobijediti, kao i sve do sada.
Dočekivao si nas na kućnom pragu nasmijan i srećan, a ispraćao mašući i govoreći "Kada ćete ponovo doći".
Ovoga puta mi ispraćamo tebe- na put bez povratka, u vječni mir.
Počivaj u miru pored naših najmilijih.

Volimo te naš Nile!!!

Bratanić MARKO, bratanična SLAVICA, snaha DRAGANA, unučad IRENA i VASILIJE

Poslednji pozdrav
voljenom ocu

RADOMIRU BOLJEVIĆU

Toliko je uspomena, riječi i trenutaka koje sada nosimo u sebi, a za koje znamo da ih vrijeme nikada neće izbrisati.
Teško nam je da prihvatimo da te više nećemo čuti, vidjeti i zagrliti. Ali znam da ljubav koju si nam dao ne odlazi sa tobom, ona ostaje u nama, zauvijek.
Hvala ti za svaki osmijeh, svaku riječ i svu ljubav koju si nam pružao.

Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati u srcu.

Ćerka MILICA PAJOVIĆ sa porodicom

DARKO BOŠKOVIĆ

Sa tugom u srcu opraštamo se od našeg volienog svekra i djeda.
Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i uspomenama.

Počivaj u miru.

Snaha TANJA, unučad MARKO, MATIJA i ANĐELA sa porodicama

Poslednji pozdrav mom voljenom bratu

RADOMIRU BOLJEVIĆU

Dragi brate, vrijeme će prolaziti,
ali moja bol za tobom neće nikada.

Dok budem živa čuvat ću te od zaborava.

Tvoja neutješna sestra OLGA

RADOMIR BOLJEVIĆ

Voljeni naš, duga i opaka bolest bolest otrgnu te od nas ali ne i iz naših srca. Tvoja neizmjerna ljubav koju si nam nesebično davao, tvoja dobrota, visoki moralni principi bit će uvijek svetionik i vodilja kroz naše živote i zauvijek će ostati urezani u našim srcima.

Neka ti je laka crna zemlja voljeni naš, nikad te nećemo zaboraviti, počivaj u miru.

Tvoji: sin SRĐAN, snaha MARINA, unuk MILAN, unuke JELENA i MILENA, praunučad ALEKSA, HANA, ANDREJ, KATJA i UROŠ

RADOMIR S. BOLJEVIĆ

Dragi moj oče, mnogo sam te volio.
Kako su godine prolazile, a naročito otkako sam se oženio, postajali smo sve bliži.
Bio si mi podrška, oslonac i moj najbolji drug. Bio si čovjek mekog srca, omiljen u narodu i uvijek spreman da se nađeš pri ruci i pomogneš drugome. Meni si puno pomagao u poslu i u životu, onako kako samo pravi otac može svome sinu - bezgranično, iskreno i bez ikakvog uslova. Uvijek si bio nasmijan, pozitivan, vedar i spreman za šalu. Sa tobom je svaki razgovor imao toplinu, a svako druženje posebnu vrijednost. Kako su godine odmicale, naša veza je postajala sve jača. Nadao sam se da će naše druženje trajati još dugo. Nažalost, teška bolest te je otrgla od nas. Više od godinu dana borili smo se zajedno protiv nje. Ja, moj brat Srđan, moje sestre Tanja i Milica, kao i moja supruga Snežana, bili smo uz tebe svakoga dana, nadajući se da ćemo je zajedno pobijediti. Ipak, bolest je na kraju bila jača. Vjerujem da se dragi Bog smilovao i uzeo te k sebi, gdje si konačno našao mir i spokojstvo. Tvoji voljeni unuci, Petar i Luka, ispunili su ti želju da dođu iz Slovenije i budu uz tebe tokom posljednjih dana. Puno su te voljeli i bili snažno vezani za tebe. Nikada neće zaboraviti ljubav, pažnju i toplinu koju si im svakodnevno pružao. Snežana te je voljela i poštovala kao svoga oca. Znamo mi koliko si to zaslužio. Počivaj u miru, moj dragi oče. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima, mislima i sjećanjima.

Tvoj sin MIRKO, snaha SNEŽANA i unuci PETAR i LUKA