Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodna 24h
prethodni period

Našem najboljem ocu i đedu

Golub Bulajić
GOŚU

Tata moj, zaštitniče moj, snago moja, golube moj, voljela bih da si sad ovdje sa mnom da zajedno sastavljamo ove riječi i da još jednom od tebe čujem one mudre i glasne stihove za koje ti nikad nije bilo potrebno puno vremena da smisliš.
Uvijek si me glasno bodrio, štitio, najljepšim riječima hvalio, davao mi neizmjernu snagu i emociju kad god je zatrebala.
Naučio si me, i zahvalna sam na tome, šta znači čast, dostojanstvo i karakter koje sam se ja uvijek i trudila da pokažem.
Hvala ti što si zauvijek ostavio neizbrisiv trag kojim ću ja ponosno i dostojanstveno koračati i govoriti čija sam !
Najbolji si đed, ujedno si i naš najveći prijatelj i oslonac - naš zaštitnik koji je zaslužio neizmjernu ljubav, čast i poštovanje i nadam se da si uspio osjetiti i djelić onoga što osjećamo prema tebi, jer smo mi ipak "ĐEDOVA ĐECA".
Hvala ti za najnježnije, najbezbrižnije i najpoučnije djetinjstvo koje se ni sa čim ne može zamijeniti, đedo naš!

Zauvijek u srcima:
kćerka MILIJANA sa djecom ALEKSANDROM, ANASTASIJOM i ANDRIJOM

poslato: 07.08.2026.

Dragi naš đede,

Bulajić Golub
GOŚO

Naš si zaštitnik, naše sigurno utočište i čovjek čija je ljubav neizmjerna. Hvala ti za svaki razgovor, osmijeh, ispričanu priču i pjesmu, za svaki zagrljaj uz "đedovo" kojim si nam pokazivao da si uvijek uz nas. Naučio si nas hrabrošću, šta znači biti čovjek, kako ići kroz život bez straha, a ostati mekog srca.
Đede, teško je prihvatiti da te više nema. Volimo te beskrajno i vječno ćemo te pamtiti onakvog kakav si – nasmijanog, vedrog, stamenog i uvijek spremnog za šalu.
Uspomene sa tobom, i kroz suze, uvijek će nas iznova vraćati osmijehu.
Ponosni smo da te zovemo đedom, i zahvalni što smo imali privilegiju da odrastamo i učimo o životu sa tobom.
I đede, samo da znaš, na tvoje pitanje " Je li, čiji ste vi, babini ili đedovi?" zauvijek ćemo biti samo vaši.

Tvoja unučad MILICA, MILOVAN, TATJANA i NEMANJA

poslato: 07.08.2026.

Mom voljenom

Golub Bulajić
GOŚU

Dobio si me mlad i kroz život smo gotovo sve radili zajedno. Od tebe sam naučio sve ono najvažnije – kako se pošteno radi, kako se bude dobar čovjek i kako se kroz život ide uspravne glave.
Kada bi bilo najteže, ti si uvijek išao prvi. Krčio si put i pravio staze kojima je meni bilo lako koračati.
Koliko puta je bilo dovoljno samo da kažem čiji sam, pa da mi se otvore sva vrata.
Tata, samo ovaj put moram prokrčiti ja.
Teško je oprostiti se i prihvatiti da više nema mog Gośa.
Nisi mi samo otac. Ti si moj prvi prijatelj, drug, moj učitelj i oslonac, moj partner u svemu.
Tata neizmjerno hvala za sve što si učio za nas.
A meni će zauvijek u ušima ostati tvoje: „Hoćemo li, Vuče?“
Tako jednostavno pitanje, a u njemu cijeli naš život. I sada bih dao sve da ga još jednom čujem i da ti odgovorim: „Hoćemo, Gośo”.

Tvoj sin VUKOTA sa porodicom

poslato: 07.08.2026.

Najvoljenijem mom

Bulajić Golub
GOŚU

Kako da se oprostim od tebe nakon 54 godine koje smo proveli zajedno? Toliko ljubavi, zajedničkih trenutaka, borbi i uspomena ne može stati u nekoliko redova. Moja si najveća ljubav, moj oslonac i moj zaštitnik. Uz tebe se nikada ničega nisam bojala, jer sam znala da si tu – da me čuvaš, da ćeš pronaći rješenje za svaki problem i da ni pred jednom životnom teškoćom neću ostati sama. Uz tebe sam se uvijek osjećala sigurno. Za svakoga si uvijek imao lijepu riječ, razumijevanje i pruženu ruku. Sa svojim poštenim i časnim radom stvorili smo naš dom i sve što danas imamo, ostavljajući nam najveće bogatstvo – porodicu, ljubav, čast i ugled. Hvala ti za sve godine, za svu ljubav, za svaki trenutak u kojem si me čuvao, bodrio i bio moj oslonac. Sa tobom sam dijelila i radost i tugu, i zato je odlaskom s tobom otišao i dio mene. Moj Gośo, sve prepreke, svaku poteškoću i problem smo rješavali složno i ZAJEDNO. Mislila sam da ćemo i ovu najtežu borbu pobjediti kao i sve do sada. Dočekivala sam te na našem kućnom pragu nasmijana i srećna, a ispraćala te mašući. Ovoga puta ispratila sam te na put bez povratka, u vječni mir. Iako nisi mogao da vidiš moje mahanje, vjerujem da si osjetio da te je tvoja Śaka i ovoga puta ispratila ali sa neizmjernom tugom. Znam da ljubav i poštovanje kakvu smo imali ne može prekinuti ni smrt.

Do ponovnog sretanja zauvijek tvoja supruga SAVICA

poslato: 07.08.2026.

Moj voljeni tata,

Bulajić Golub
GOŚO

Kako da se oprostim od tebe kada si cijelog života bio moje utočište, moja snaga i moj najveći zaštitnik? Odlaskom si odnio dio mene, a praznina koju si ostavio nikada neće biti ispunjena.
Meni si bio mnogo više od oca. Bio si moj oslonac, moj heroj i čovjek koji me je kroz život čuvao više nego sebe.
Spasio si mi život kada sam bio dijete, a i mnogo godina kasnije, kada me je zadesila teška bolest, nesebično si se borio zajedno sa mnom, hrabrio me kada sam gubio snagu, vjerovao u mene kada je bilo najteže i svojom ljubavlju ponovo me vraćao životu.
Znam da si mnogo brinuo i patio zbog mene iako to nisi dozvoljavao da ja primijetim.
Zbog toga će mi biti još teže da prihvatim da te više nema.
Hvala ti za svaki savjet, svaku žrtvu i svaki trenutak u kojem si birao mene ispred sebe.
Sve što jesam, dugujem tebi.
Ljubav koju si mi dao ne prestaje tvojim odlaskom – ona će me pratiti do kraja mog života.
Tvoje sin, neizmjerno zahvalan i zauvijek ponosan što si bio moj otac.
Počivaj u miru moj dobri Gośo,

Tvoj BELI

poslato: 07.08.2026.

Loading new posts...
No more posts