Dragom ujaku

SLOBU

Teško je pronaći riječi za nekoga ko je bio toliko poseban dio mog života. Otišao si prerano, a iza tebe je ostala velika praznina koju ništa neće moći da ispuni. Bio si čovjek velikog srca, oslonac porodice, neko ko je znao da nas nasmije, posavjetuje i bude tu kad je najpotrebnije. Pamtiću tvoj glas, tvoju dobrotu i svaki trenutak proveden sa tobom.
Hvala ti za svu ljubav, pažnju i uspomene koje si mi ostavio. Takvi ljudi nikada ne odlaze, žive kroz nas, kroz sve šta su nas naučili i kroz ljubav koju su nam dali.
Počivaj u miru, voljeni ujače, a meni ostaje da te pominjem sa ponosom i tugom u srcu.

Tvoj sestrić MATIJA

Voljena naša baba,

BRANKA PEŠUKIĆ

(1950.-2026.)

Hvala ti što si nam svojim nježnim prisustvom i bezuslovnom ljubavlju pretvorila djetinjstvo u najljepšu bajku. Hvala ti što si nas čuvala i mazila. Hvala ti na svakom osmijehu, svakoj priči, svakoj utjehi i svakoj pažnji kojom si uljepšavala naše male dane i velike trenutke.
Tvojim strpljenjem, mudrošću i toplinom
učila si nas ljubavi, igri i životu.
Bila si više od bake – bila si naš dom.
Tvoji Njanjo i Prcko te nikada neće zaboraviti.
Voljećemo te zauvijek.

Tvoje unuke LANA i SARA ANĐUŠIĆ

Mila moja majko,

BRANKA PEŠUKIĆ

Sa tobom odlazi moj spokoj i moje najtoplije utočište. Bila si mi bezuslovna podrška i najiskreniji prijatelj. Moj ponos i moja svetinja.
Tuga i praznina koju ostavljaš su neopisive.
Tješi me jedino to što te sada ništa više ne boli. Putuj s anđelima i poljubi mi tatu,
više ti neće nedostajati.
Hvala ti na plemenitosti, poštenju i nesebičnoj ljubavi koju si nam pružala.

Tvoja Beba - RADMILA, zet BORIS, unuke LANA i SARA ANĐUŠIĆ