Tajo moj,
BRANKO DURUTOVIĆ
kako se oprostiti od čovjeka od kojeg se nikada nijesam željela oprostiti? Kako prihvatiti da te više neću zagrliti, čuti tvoj glas i znati da si tu?
Bio si moj oslonac, moja sigurnost i moj heroj. Bio si čovjek velikog srca, čovjek koji je znao da voli, da se žrtvuje i da uvijek bude tu. Ponosna sam što sam baš ja imala sreću da budem tvoja ćerka.
Voljela bih da sam mogla još jednom da te zagrlim i kažem ti koliko te volim. Ali vjerujem da si znao.
Zauvijek ćeš živjeti u mom srcu, u mojim mislima i u svemu što jesam.
Hvala ti što si bio moj Tajo, moj čovjek i moj heroj.
Otišao si iz mog zagrljaja, ali iz mog srca nikada nećeš otići.
Počivaj mi mirno, Tajo moj. Voljećemo te dok god postojimo i čekaćemo te u svakom našem snu.
Ćerka BOJANA, zet DEJAN, unučad LAV i DIJANA
