Mojoj posebnoj i jedinoj
MAKICI
Jedan život je bio malo za sve naše tišine pored mora, a 33 godine nisu jedan cijeli život, Marija. Kako se živi bez tvog smijeha i priče, ne znam hoću li ikada razumjeti.
Tražiću te u poljima maslačaka, u svakom talasu, svitanju, sumraku i povjetarcu. U čaši vina, knjizi koju čitam, u omiljenom refrenu, u satima i u svakom trenu.
"Ti ne možeš umrijeti, ti to ne umiješ. Ljubav je jedini vazduh koji si udisala, a osmijeh jedini jezik na svijetu koji si razumjela. I namignuću ti, svaku noć kada pogledam u nebo, jer znam da ti negdje letiš i zauvijek živiš."
TVOJA JECA
