Voljeni
DEDA
Bili smo zajedno prije nego što si zauvijek otišao, sa zacakljenim očima držeci nas za ruke govorio si: ”Ko su dedine duše, ko su dedini sinovi?”
To ti je u stvari bila jedina preostala želja da se kao deda ponosis i dičiš.
Dok ti je život slao oluje bola mi nismo znali da krvariš. Nismo mogli ni da naslutimo sa kakvom se bolešću boriš jer si i u tim trenucima nalazio načina da nam pružiš ljubav kakvu si samo ti znao.
Bio si naše sklonište od olujnih vjetrova i sigurnost da nam se neko uvijek raduje i čeka nas raširenih ruku.
Tužni smo što nas zauvijek napuštaš i uskraćuješ za jednu vanvremensku ljubav djeda prema unucima.
Ponosit ćemo se tobom isto kao što ćeš i ti sa nama negdje gore. Mirno putuj.
Čuvat će nas tata i mama kao što su ti obećali !
Vole te
VUK i PETAR
