ZLATIJA STEVANOVIĆ

Zlatija dobra Sad ne čuješ mene,
Bila si primjer svake dobre žene
Tvoje časno ime vazda si nosila,
Što ti je baba dala, kad si se rodila.
Za svakog si bila ti melem pravi,
Znala si što su bolesni i zdravi.

Svakog si znala pomoć u nevolju,
Zato si imala ti dušu najbolju .
Rijetko se rađaju Sad žene take,
Svijetli primjeru, i majke i bake.

U kafani tvojoj ko jednom svrati,
Dugo će se sjećat, i dugo te pamti,
a sada na njoj čitulja stoji,
I tužne dane za tobom broji.

A mnogi kad vide, gorke lije suze,
Proklinje sudbinu, što nam Zlatiju uze.
Na nebesima gore, kod Božijih Anđela,
duša će tvoja vječno da počiva.
A tvoje tijelo biće u Osrecima,
za sve buduće dane, i za sva vremena.

Vječno ćemo tugovati za tobom i iskreno te žaliti,
BOŽIDAR DANILOVIĆ sa svojih devetoro djece i pedesetoro unučadi i praunučadi.