Posljednji pozdrav

BOJI

Batice moj, ode ti bez pozdrava, iako smo se dogovorili da se vidimo uskoro. Ništa više nije isto. I nikad neće biti isto, bez tebe, tvoje dobre duše, smijeha i osmjieha, koji nam je svima uljepšavao život. Rasturio si nas u paramparčad, toj slagalici će uvijek faliti jedan dio, onaj centralni. Niko nije znao da se veseli tako dobro kao ti, da kaže riječi utjehe kad zatreba, da uđe pod kožu svakom ko te poznavao. U tvom ogromnom srcu je bilo mjesta za svakoga. Nikad nijesi nikoga izdvajao ni po čemu, a ti si se uvijek izdvajao od svih, svojom ljudskošću, dobrotom i plemenitošću. Bio si nam svima primjer kako treba da se ponaša muž, otac, brat, sin, prijatelj. Sjećanja nikad neće izblijediti, jer si ih učinio vječnim. Milion slika mi prolazi kroz glavu, a na svakoj si isti, srećan i nasmijan. Nadam se da ćeš biti takav kad se opet sretnemo. Zauzmi nam gore neki dobar sto, i pazi da nikome ne bude prazna čaša.

TVOJ JAŠO

BOJAN BOJIČIĆ

Moj Raki, Šmile, Cimbel, i hiljadu nekih nadimaka koje smo jedan drugome davali i izmišljali sve ove godine, pokušavajući da se zagrlimo riječima, kao da nije bio dovoljan svakodnevni fizički zagrljaj. Koji sad da izmislim, a da mi uzvratiš osmjehom?
Upoznali smo se kao klinci, a onda rasli zajedno, i srasli, i kako sad misliš da odeš, a da ne odvališ od mene, da me svoga ne polomiš? Moj drug, cimer, moj brat.
Kako da se smijemo kad nema najzaraznijeg osmjeha, kako više da zapjevamo bez tebe moj Boja.
Ostavio si nam slika i uspomena za deset života, ali slike ne zovu, i ne odgovaraju, samo ujedaju za srce. Ujedaju, jer si na svakoj tako lijep i nasmijan.
Razbio si nas u komade, ali ne brigaj, sastavićemo se mi. Dočekivaće nas tvoja Mare, a mi Bogiju i Božu pričati o Super Tati, koji je morao da ode daleko da potraži najčudesnijeg robota u vasioni.
Ili nas samo probudi, još nije kasno...

TVOJ BOKA

BOJAN BOJIČIĆ

Čekaj malo kume, nijesmo se ovako dogovorili. Držali smo se kao da se nikad nećemo puštiti, pa kako sad da te zagrlim, nauči me, kaži mi nešto? Kako tebe u riječ da stavim i ime da ti dam? Možda samo MOJ kum BOJA.
Ne opraštam se, ne želim, pratim te na put ka zvijezdama, da budeš ona najsjajnija, da me obasjaš kad posustanem. Bio si moj uzor, ponos i dika. Kroz tebe sam učio dobrotu, prijateljstvo, ljubav, uz tebe se osjećao voljeno i sigurno. Od momačkih dana korak uz korak, s rukom na ramenu, uz frazu "Pa neka dođu" svijet je bio naš. Znao sam da nijesam sam, ti si znao da nijesi sam.
Ima li šta uzvišenje od toga? Sve čekam da se pojaviš, da me probudiš iz ovog košmara, srce mi se slama kad pomislim da nećeš stajati uz mene kad se budem ženio i veselio. Ne brini kume, tvoje tajne ću čuvati do našeg susreta, sve naše dogovore i obećanja ispuniti. Leti u svoju slobodu, raširenih krila koja niko nije mogao slomiti. Nosiš sa sobom veći dio mene, a ovo što je ostalo boriće se za sve naše.
Ljubim te i volim kume moj. Moj Đuđare.

Kum NOVICA