Dragom ocu i đedu

ĐORĐIJE - ĐOKO RADOVIĆ

Nadamo se da će tvoja duša naći put do zagrljaja tvoje drage Danice, koja te je prije nekoliko dana u snu zvala da joj se pridružiš.
Tvoja kćerka Zdenka ti se poslije toliko godina uželjela, tvoj brat Žarko koji ti je uvijek bio uzdanica, tvoji otac i majka, Drago i Ljuba.
Bio si i ostaješ u našem srcu kao oslonac čitave familije, ostavljajući nam breme svih ljudskih vrlina, kao što su: odgovornost, poštovanje, hrabrost, čojstvo i junaštvo.
Bogu hvala ima ko da čuva uspomenu na tebe i nastavi tvoj put...

TVOJA PORODICA

RADOŠ ĐIKANOVIĆ

Sumorno decembarsko jutro, hrabro si ispred mene išao, hrabro sam te i pratila. Nisam ni slutila da te pratim u zagrljaj smrti. 28 dugih dana i još dužih noći borbe za tvoj život i svako jutro novi strah i nova neizvjesnost i mučno pitanje-šta da uradim da te vratim? Borila sam se, ali nisam uspjela. Izvini ako sam kasnila, izvini ako nešto nisam vidjela, izvini ako nešto nisam uradila.

Došla je i crna nedelja, hrabro sam ti kovčeg izabrala. Ti si meni birao haljinice za školu, a ja tebi pokrov. Ne znaš koliko je teško. More suza i opet pitanje-jesam li te iznevjerila?

Gordo jezdi nebeskim carstvom. Gordo si živio, gordo i otišao.

Tata, mirno spavaj jer ja sam budna.

Tvoj stariji Sin - LJUBICA ĐIKANOVIĆ