Poslednji pozdrav mojoj sestri

MILANKA MIMI JAKIĆ

Moj mili Mimi, kad smo se pozdravljale ja ne znah da nam je to bilo naše poslednje zbogom. Otišla si tiho i nečujno kakva si i sama bila. Sudbina te je otela od nas koji smo te voljeli. Sada kada smo podigle djecu i imale naše planove da budemo više zajedno, da putujemo i uživamo ali ne dade nam se da to i ostvarimo. Otišla si a da ostadosmo željne jedna druge moja mila sestro. Moj Mimi, moj stubu, kome ću ja sada doći u zavičaj? Ko će me dočekati raširenih ruku i grliti i ljubiti punog srca. Ko će mi davati snagu i savjete kroz život.
Ti jesi bila krhka i nečujna ali isto tako borac da kroz život izguraš sve, ali tvoje srce ne izdrža, posta ravna linija, linija koja nas sve zavi u crno, linija tuge i očaja.
Ne mogah te molitvama spasiti. Pitam Boga zašto te uze sad. Sada kad si sve postigla, sada kada si trebala da uživaš, da okupljaš svoje najmilije oko sebe.
Kome će moje ćerke pasti u zagrljaj kad dođu iz tuđine. Moja mila Mimi, bila si časna, poštena i dostojanstvena, dobre duše, velikog srca za svakoga, neumorna da svakoga dočekaš i ispratiš kako si ti samo znala i umjela. Moja velika sestro, moj ponose, moja tugo velika, neprežaljena. Moje srce ranjeno i slomljeno.
Ti si i dalje moj anđeo čuvar blagoga osmijeha, uvijek ću biti ponosna na tebe i uvijek ću se dičiti sa takvom sestrom.

Zauvijek tvoja sestra MIRJANA KRKOTIĆ sa porodicom