Voljena naša baba,

BRANKA PEŠUKIĆ

(1950.-2026.)

Hvala ti što si nam svojim nježnim prisustvom i bezuslovnom ljubavlju pretvorila djetinjstvo u najljepšu bajku. Hvala ti što si nas čuvala i mazila. Hvala ti na svakom osmijehu, svakoj priči, svakoj utjehi i svakoj pažnji kojom si uljepšavala naše male dane i velike trenutke.
Tvojim strpljenjem, mudrošću i toplinom
učila si nas ljubavi, igri i životu.
Bila si više od bake – bila si naš dom.
Tvoji Njanjo i Prcko te nikada neće zaboraviti.
Voljećemo te zauvijek.

Tvoje unuke LANA i SARA ANĐUŠIĆ

Mila moja majko,

BRANKA PEŠUKIĆ

Sa tobom odlazi moj spokoj i moje najtoplije utočište. Bila si mi bezuslovna podrška i najiskreniji prijatelj. Moj ponos i moja svetinja.
Tuga i praznina koju ostavljaš su neopisive.
Tješi me jedino to što te sada ništa više ne boli. Putuj s anđelima i poljubi mi tatu,
više ti neće nedostajati.
Hvala ti na plemenitosti, poštenju i nesebičnoj ljubavi koju si nam pružala.

Tvoja Beba - RADMILA, zet BORIS, unuke LANA i SARA ANĐUŠIĆ