Voljeni naš, najvoljeniji...
MOMIR NENEZIĆ
Nikada neću zaboraviti bol i vrisak moje duše kada je tvoje srce prestalo da kuca.
Pola moga je naživo otkinuto.
Život je postao hladniji, tiši, teži.
Zauvijek si moj ponos i moja najveća bol i snaga u isto vrijeme.
Nikolu si gledao kao sina, a Aniti i Luki si bio najbolji djed i ostaješ vječno njihov heroj.
Počivaj u miru, a u našim srcima ostaješ zauvijek neprežaljen.
S ljubavlju tvoji:
kćerka ALEKSANDRA, unuka ANITA, unuk LUKA i zet NIKOLA
