Poslednji pozdrav dragom prijatelju

GORANU ŠALETIĆU

Od porodice pok. Slobodana Milutinovića

Voljena

VESNA

Moja tuga i bol su jači od bilo koje riječi.

Tvoja MAJKA

Mojoj sestri

VESNI

Draga moja sestro, napustila si nas prerano i neočekivano, ti koja si hrabro koračala kroz život, a da nikog nisi povrijedila.
Uvijek si bila svoja i odlučna, a prije svega hrabra i djelovala nesalomljivo.
Još uvijek ne mogu da vjerujem da ti pišem oproštajno pismo, ali ipak znam i vjerujem da ćeš uvijek biti uz mene.

Volim te, jedina moja!

Sestra TANJA i zet VLADO

Naša voljena

VESNA

Kažu moram da napišem čitulju... ali srce ne može da izdrži da nađe prave riječi, jer riječi tuge i bola nijesu dovoljne da opišu ono što osjećam. Tvoja neprestana briga, i tvoja neprimjetna sjenka je uvijek motrila na mene od kada postojim. Još jača bol je kad vidim Zoricu koja ne može da nađe utjehu jer te više nema. Voljela si je i osjećala isto kao i mene i Tanju. Viktoru si bila tetka, drug i roditelj. I kako sad? Stalno si tu a nema te...
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima.

Tvoj neutješni brat BOĆKO, snaha ZORICA i tvoj "netjak" VIKTOR

Njoj jednoj jedinoj

DADI

Kako napisati oproštaj od tebe, Dada? Kako napisati par riječi kada si ti bila sastavni dio našeg odrastanja, od prvog koraka, prve izgovorene riječi, prvog zajedničkog ljetovanja? Ti si uvijek bila tu, da slavimo male uspjehe, ali i da nam daš vjetar u leđa kada nije sve išlo po planu. Već nam nedostaju tvoji svakodnevni pozivi i razgovori koji su trajali satima. Zato će ostati jedna velika praznina koju nikad niko neće moći da nadomjesti. Znamo da ćeš i odatle paziti na nas i da ćemo uvijek biti tvoja najveća ljubav i ponos.

Vole te
TARA i UNA