Naša voljena
VESNA
Kažu moram da napišem čitulju... ali srce ne može da
izdrži da nađe prave riječi, jer riječi tuge i bola nijesu
dovoljne da opišu ono što osjećam.
Tvoja neprestana briga, i tvoja neprimjetna sjenka je
uvijek motrila na mene od kada postojim.
Još jača bol je kad vidim Zoricu koja ne može da nađe
utjehu jer te više nema. Voljela si je i osjećala isto kao i
mene i Tanju. Viktoru si bila tetka, drug i roditelj. I kako
sad?
Stalno si tu a nema te...
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima.
Tvoj neutješni brat BOĆKO, snaha ZORICA i tvoj "netjak" VIKTOR
