
MILKA MANDIĆ
Draga bako, tvoj odlazak ostavio je prazninu koju ništa ne može ispuniti.
Tvoje ruke su me milovale s' toliko nježnosti, tvoj glas me smirivao u trenucima tuge, a tvoj osmjeh davao snagu i onda kada je sve djelovalo teško.
Bila si moj dom, moja utjeha i moje detinjstvo.
Hvala ti za sve tople reči, za svaku priču, za kolače koji su mirisali na ljubav, za svako “pazi na sebe” i svako “volim te” izgovoreno tihim glasom,
ali iz dubine srca.
Tvoja mudrost i dobrota
bili su svetionik u mom životu.
Zauvjek ćeš živjeti u mom srcu i mislima, u svakom sjećanju koje čuvam kao najveće blago.
Tvoja ljubav ostaje dio mene
— i zato nikada nećeš zaista otići.
Počivaj u miru, moja najdraža bako.
Tvoj unuk BATO, koji te voli i nosi u sebi zauvjek



