Poslednji pozdrav dragoj strini
JELENI ADŽIĆ
Zaslužila si našu zahvalnost, ljubav i poštovanje.
BRANKO i MIRJANA ADŽIĆ sa porodicom
poslato: 08.08.2026.
Драга
ЈЕЛЕНА
Поносни на наше пријатељство!
ДРАГАН МЕЂЕДОВИЋ са породицом
poslato: 08.08.2026.
Poslednji pozdrav ocu, svekru i đedu
NENU BOJANOVIĆU
Zaspale su tvoje blage i umorne oči.
Hvala ti za svaku toplu riječ, za život što si za nas živio već.
Tvoji: MIRKO, MAJA, MILICA, VELJKO i TEODORA
poslato: 08.08.2026.
RAJU
U mislima smo sa Vašom porodicom u ovom tužnom trenutku.
Vječan mir, dobrom Raju.
Porodica pok. RAJKA VUKOVIĆA
poslato: 07.08.2026.
Našem najboljem ocu i đedu
GOŚU
Tata moj, zaštitniče moj, snago moja, golube moj, voljela bih da si sad ovdje sa mnom da zajedno sastavljamo ove riječi i da još jednom od tebe čujem one mudre i glasne stihove za koje ti nikad nije bilo potrebno puno vremena da smisliš.
Uvijek si me glasno bodrio, štitio, najljepšim riječima hvalio, davao mi neizmjernu snagu i emociju kad god je zatrebala.
Naučio si me, i zahvalna sam na tome, šta znači čast, dostojanstvo i karakter koje sam se ja uvijek i
trudila da pokažem.
Hvala ti što si zauvijek ostavio neizbrisiv trag kojim ću ja ponosno i dostojanstveno koračati i govoriti čija sam !
Najbolji si đed, ujedno si i naš najveći prijatelj i oslonac - naš zaštitnik koji je zaslužio neizmjernu ljubav, čast i poštovanje i nadam se da si uspio osjetiti i djelić onoga što osjećamo prema tebi, jer smo mi ipak "ĐEDOVA ĐECA".
Hvala ti za najnježnije, najbezbrižnije i najpoučnije djetinjstvo koje se ni sa čim
ne može zamijeniti, đedo naš!
Zauvijek u srcima:
kćerka MILIJANA sa djecom ALEKSANDROM, ANASTASIJOM i ANDRIJOM
poslato: 07.08.2026.
Voljeni tata, svekre i đede,
GOŚO
Naučio si me da budem svemu što jesam. Od tebe sam naučio kako se pošteno živi i radi, kako se voli i bori kroz život. Tvoj odlazak je bol koja nikada neće proći, a ljubav i uspomena na tebe vječno će živjeti u našim srcima. Počivaj u miru.
Tvoj sin VLADO sa porodicom
poslato: 07.08.2026.
Dragi naš đede,
GOŚO
Naš si zaštitnik, naše sigurno utočište i čovjek čija je ljubav neizmjerna.
Hvala ti za svaki razgovor, osmijeh, ispričanu priču i pjesmu, za svaki zagrljaj
uz "đedovo" kojim si nam pokazivao da si uvijek uz nas.
Naučio si nas hrabrošću, šta znači biti čovjek, kako ići kroz život bez straha, a
ostati mekog srca.
Đede, teško je prihvatiti da te više nema. Volimo te beskrajno i vječno ćemo te
pamtiti onakvog kakav si – nasmijanog, vedrog, stamenog i uvijek spremnog
za šalu.
Uspomene sa tobom, i kroz suze, uvijek će nas iznova vraćati
osmijehu.
Ponosni smo da te zovemo đedom, i zahvalni što smo imali privilegiju da odrastamo i učimo o životu sa tobom.
I đede, samo da znaš, na tvoje pitanje " Je li, čiji ste vi, babini ili đedovi?"
zauvijek ćemo biti samo vaši.
Tvoja unučad MILICA, MILOVAN, TATJANA i NEMANJA
poslato: 07.08.2026.
Mom voljenom
GOŚU
Dobio si me mlad i kroz život smo gotovo sve radili zajedno. Od tebe sam naučio sve ono najvažnije – kako se pošteno radi, kako se bude dobar čovjek i kako se kroz život ide uspravne glave.
Kada bi bilo najteže, ti si uvijek išao prvi. Krčio si put i pravio staze kojima je meni bilo lako koračati.
Koliko puta je bilo dovoljno samo da kažem čiji sam, pa da mi se otvore sva vrata.
Tata, samo ovaj put moram prokrčiti ja.
Teško je oprostiti se i prihvatiti da više nema mog Gośa.
Nisi mi samo otac. Ti si moj prvi prijatelj, drug, moj učitelj i oslonac, moj partner u svemu.
Tata neizmjerno hvala za sve što si učio za nas.
A meni će zauvijek u ušima ostati tvoje: „Hoćemo li, Vuče?“
Tako jednostavno pitanje, a u njemu cijeli naš život. I sada bih dao sve da ga
još jednom čujem i da ti odgovorim: „Hoćemo, Gośo”.
Tvoj sin VUKOTA sa porodicom
poslato: 07.08.2026.
S tugom i velikim poštovanjem opraštam se od
GOLUBA BULAJIĆA
Gośo hvala puno na srdačnom dočeku u kuću Bulajića, očinskoj ljubavi i poštovanju koje sam od Tebe uvijek imala. Uvijek ću se s ponosom sjećati Tvoje jačine, zdravog humora i stamenosti koju si predstavljao.
STANA BULATOVIĆ
poslato: 07.08.2026.
Najvoljenijem mom
GOŚU
Kako da se oprostim od tebe nakon 54 godine koje smo proveli zajedno? Toliko ljubavi, zajedničkih trenutaka, borbi i uspomena ne može stati u nekoliko redova. Moja si najveća ljubav, moj oslonac i moj zaštitnik. Uz tebe se nikada ničega nisam bojala, jer sam znala da si tu – da me čuvaš, da ćeš pronaći rješenje za svaki problem i da ni pred jednom životnom teškoćom neću ostati sama. Uz tebe sam se uvijek osjećala sigurno. Za svakoga si uvijek imao lijepu riječ, razumijevanje i pruženu ruku. Sa svojim poštenim i časnim radom stvorili smo naš dom i sve što danas imamo, ostavljajući nam najveće bogatstvo – porodicu, ljubav, čast i ugled. Hvala ti za sve godine, za svu ljubav, za svaki trenutak u kojem si me čuvao, bodrio i bio moj oslonac. Sa tobom sam dijelila i radost i tugu, i zato je odlaskom s tobom otišao i dio mene. Moj Gośo, sve prepreke, svaku poteškoću i problem smo rješavali složno i ZAJEDNO. Mislila sam da ćemo i ovu najtežu borbu pobjediti kao i sve do sada. Dočekivala sam te na našem kućnom pragu nasmijana i srećna, a ispraćala te mašući. Ovoga puta ispratila sam te na put bez povratka, u vječni mir. Iako nisi mogao da vidiš moje mahanje, vjerujem da si osjetio da te je tvoja Śaka i ovoga puta ispratila ali sa neizmjernom tugom. Znam da ljubav i poštovanje kakvu smo imali ne može prekinuti ni smrt.
Do ponovnog sretanja zauvijek tvoja supruga SAVICA
poslato: 07.08.2026.
Loading new posts...
No more posts