Dragi oče, svekre i đede,

SLAVKO Boškov STOJANOVIĆ

Teško je zamisliti a kamoli prihvatiti da nijesi među nama. Voljeni naš, iako te nema među nama, tvoja ljubav i snaga živjeće u nama vječno. Pamtićemo te po dobroti, poštenju i beskrajnoj brizi za porodicu. Hvala ti za svaki trenutak i za svaku žrtvu koju si učinio. Počivaj spokojno, a mi ćemo nastaviti putem koji si nam pokazao i nećemo pogaziti ono kako si nas vaspitao.
Neka ti je vječna slava i hvala.

Tvoj sin IVAN, snaha IVANA i unuka DEJANA

Poslednji pozdrav voljenom ocu, svekru i đedu

SLAVKU Boškovom STOJANOVIĆU

Teško je prihvatiti da te više nema. Hvala ti za svu dobrotu, ljubav i mudrost koju si sa nama dijelio .Neka tvoja časna, izmučena duša nađe mir u Carstvu nebeskom. Pamtićemo sve srećne trenutke provedene sa tobom. Kratko si uživao u svojim unučadima. Otišao si u susret tvojih najmilijih, da zagrljajima zaliječe rane koje su svojim odlascima napravili. Beskrajno smo ponosni na hrabru borbu koju si vodio. Do nekog ponovnog viđenja u dvorištu vječnosti - čuvaj nas! Hristos Vaskrse!

Vole te zauvijek tvoji: STOJAN, MILENA i BOGDAN

Moj dragi đede

SLAVKO STOJANOVIĆ

Bila sam uz tebe do poslednjeg daha i srce mi je ostalo slomljeno s tvojim odlaskom. Tvoje oči, tvoj glas i tvoja ruka koju sam držala - to su trenuci koje nikad neću zaboraviti. Bio si moj heroj, moja snaga.
Zauvijek ćeš živjeti u meni, u svakoj mojoj suzi
i svakom mom osmjehu.
Volim te beskrajno i nosiću te u srcu dok sam živa.

Tvoja unuka IVA

Poslednji pozdrav našem dragom ocu, svekru, đedu

SLAVKU STOJANOVIĆU

Danas se opraštamo od čovjeka koji je bio naš oslonac, snaga i mir. Bio si otac koji nas je učio da hodamo uspravno, svekar koji je primio otvorenog srca i đed čije su ruke grijale i tješile unuke. Otišao si tiho, a za sobom ostavio tragove ljubavi i dobrote koji će vječno živjeti u nama. Tvoje riječi i tvoj osmijeh nikad neće izblijeđeti - ostaćeš dio naših uspomena, dio nas samih.
Počivaj u miru.

Tvoji: sin MAŠO, snaha IVANA i unuka IVA

Poslednji pozdrav voljenom suprugu

SLAVKU Boškovom STOJANOVIĆU

Teško se oprostiti sa tobom posle toliko godina zajedničkog života. Ne mogu riječi opisati ono što duša osjeća. Borio si se hrabro i dostojanstveno, kako si i živio. Zaslužio si da odmoriš.

Počivaj u miru,
u mom srcu živjet ćeš dok kuca.

Supruga MILANKA

Dragom ocu

MILIVOJE - RAŠO VUJKOVIĆ

29.11.1952. - 02.09.2025.

Puno je srećnih trenutaka bilo, a bilo je i onih prozetih bolom. Urezan si u mojoj duši dok živim, kao oslonac.
A bol je most koji me spajao...
Bio si mi sa bakom oslonac, podrška, sa neizmjernom tugom što nijesi mogao duže i više, i drugačije...

Tvoja ćerka TAMARA