Najboljem ocu, đedu i svekru

DUŠANU IVANOVIĆU

Najbolji nas Duksi, otišao si rano,
zatekao nas nespremne..
Ostade nam toliko toga što smo rekli i planirali, zajednička radovanja, ostade nam još krugova koje smo zajedno trebali preći. Faliće da čujemo
"Oči tatine, đedova zlatokosa, đedov top, treći sigurni vozač.."
Sve što si me učio i govorio pamtiću dok dišem,
a za sve što dolazi nedostaješ.
Odmori nam i čuvaj nas do Danice,
kao što si nas i volio!

Sin SAŠA, snaha IVANA, unuka JANJA i unuk SAVA

RADMILA VUKČEVIĆ

Bila si nam i majka i sestra
i velika podrška.

BACO i NADA

Sa neizmernom tugom u srcu,
opraštamo se od naše drage majke

RADMILE VUKČEVIĆ

08.06.1941 - 25.06.2025.

Bila si naš oslonac i podrška do poslednjeg dana.
Hvala ti na nesebičnosti i ljubavi koju si nam pružila.

Volimo te beskrajno.

Zauvek tvoje DANIJELA i DEJANA

Dragi naš

ANDRIJA

ostao si dio nas na način koji vrijeme ne može izbrisati.
Bio si oslonac, neko ko je znao da sasluša i da zagrli kad najviše treba.
Zauvijek ćemo čuvati ono što si bio: dobar, pažljiv, iskren – i beskrajno voljen.

Nedostaješ.
Ali nisi nestao – samo si na drugom mjestu, tišem, daljem, ali i dalje tu.

Zahvalne smo što smo te imale.

S ljubavlju, tvoja tetka NADA i tvoje sestre ITANA i TIJANA

S neizrecivim bolom i tišinom koja ne prestaje, opraštamo se od našeg malog

ANDRA

čije je srce stalo prerano, a prisustvo zauvijek ostalo u nama.
Zauvijek ćeš biti naš dječak, i kada te više ne vidimo, osjećamo te u svakom dahu.
Niti vrijeme, niti daljina ne brišu ljubav koju smo osjećali prema tebi.
Neka ti nebeska svjetlost bude meka i blaga, kao što si ti bio prema svima nama.
Ostaješ s nama u svakom sjećanju, svakom otkucaju srca.

Počivaj u miru, naš mili Andrija.

Tvoji baba VERA, tetka NATAŠA i brat VELIMIR

S neizmjernom tugom i slomljenih srca opraštamo se od našeg voljenog

ANDRA

koji nas je prerano i tragično napustio.
Otišao si tiho, ostavivši prazninu koju nijedna riječ, ni vrijeme, neće moći ispuniti. Tvoja dobrota, tvoj osmijeh, vedrina koju si širio – ostaju urezani u svakom našem danu. Bio si sin kakvog bi svako poželio, brat na kojeg se uvijek moglo osloniti…

Pamtimo te po svemu što si bio: pažljiv, nježan, plemenit, sa onim najljepšim osmjehom i najtoplijim zagrljajem. Tvoj odlazak je rana koja ne zarasta.
Zauvijek ćeš biti s nama – u mislima, u svakom pogledu, u svakoj tišini, u svakom trenutku sine.

Neka te anđeli čuvaju, a nas neka tješi uspomena na svaki trenutak proveden s tobom.
Volimo te beskrajno i voljećemo te uvijek.

Počivaj u miru, naš dobri Andro.

Tvoji mama, tata i seka

Poslednji pozdrav mom smešku

ANDRO

Mali moj bato, privilegija je bila imati te uz sebe sve ove godine. Boli što si otišao ovako, ali ne ljutim se. Ti ionako zaslužuješ mnogo više od ovog okrutnog svijeta. Previše si osjećao, a premalo pokazivao, boljela te nepravda ne samo prema tebi već prema svakoj osobi u tvom okruženju. Pored sve boli koju si osjećao duboko u sebi uvijek si bio taj koji svojim osmjehom ozari prostoriju u koju uđe. Bio si mi najveći oslonac i rame za plakanje kad god mi je teško. Sve sam mogla da ti kažem i da znam da ti neće pasti na pamet da me osudiš. Bio si moj mir, a nadam se da si sad našao svoj.

Čuva te od zaborava i voli beskrajno tvoja seka.