Poslednji pozdrav svom svojaku i stricu
ZORANU
Dragi ZOKI bol i tuga to su jedine riječi koje nam dolaze đeci i meni kada pomislimo da tebe više neće biti među nama- ostavio si sve svoje u bol i tugu neizmjernu. Jer boljeg oca i muža od tebe nije bilo, borio se godinama protiv svoje bolesti kao junak i zato ne možemo da prihvatimo da ovu poslednju borbu izgubi.
Nedostajaće nam tvoj osmijeh, tvoje šale, ja sam ti uvijek govorila da si mi najmiliji svojaki ti si mi odgovarao u smijehu “”LAKO TI JE, SAMO MENE IMAŠ""..
Zoki, i da ih je bilo drugih ti bi svejedno bio najmiliji pola vijeka smo proveli zajedno više si mi brat nego svojak. A mojoj djeci i stric i tetak..
Zoki, kao ptica u ranoj zori si otišao, zato si se Zoran i zvao..
Počivaj u vječnom miru tamo gdje bol više ne postoji.
Volimo te: KATARINA, LAZAR, ALEKSANDAR, KATIJA I MALA LARA