MIA POPOVIĆ

MIA... Naša drugarica iz klupe,
naš prijatelj od prvog razreda.
Škola nas je spojila,
a razdvojila nas je njena teška bolest.

Mia... Samo joj ime kaže, sve je toplo i milo bilo u njenom okruženju. Djevojčica posebnog duha, u malom tijelu veliki borac, vesela duša.
Kad uđe u prostoriju nekako ko da ogrije Sunce. I zato ne vjerujemo da je došao ovaj dan,
izgledalo je da ćeš pobijediti...
Pišemo ali se ne opraštamo,
uvijek ćeš biti tu, sa nama.
Odrasli smo malo prije plašeći se i strahujući, učili smo iz tvojih borbi, i sada želimo da znaš da te nikada nećemo zaboraviti.
Kad god sjedimo u školsku klupu tvoje veselo oko, radost i snaga će biti vjetar koji će nam pomoći da razvijemo naša jedra da idemo dalje.

U srcu ostaješ. Naša Mia.

Tvoje VIII-2 sa razrednom Milom i našim roditeljima

Posljednji pozdrav dragoj mami, baki, prabaki i punici

OLGA ( pok. Josipa) KRZNAR

Voljena naša Ogi, hvala ti za ljubav i beskrajne radosne trenutke koje smo proveli zajedno.
Ostaješ zauvijek u našim srcima.

Kćerka JASNA, unuka INA, praunuk TIN, zetovi MARINKO i IVO