Poslednji pozdrav dragoj
NOVKI LALATOVIĆ
Ljubav, blag osmjeh i smirenost krasile su tvoju ličnost. Takvu ćemo te pamtiti i čuvati u srcima zauvijek.
Sin MIRKO sa porodicom
poslato: 06.07.2025.
Dragoj majci
NOVKI
Hvala ti za nesebičnu pažnju i nježnost koju si nam pružala. Vrijeme će prolaziti, a ljubav i uspomene će trajati zauvijek.
Sin MIJO sa porodicom
poslato: 06.07.2025.
Poslednji pozdrav dragoj majci
NOVKI LALATOVIĆ
U životu si bila anđeo i zato tvoja duša neka među njima počiva.
Ćerka SNEŽANA sa porodicom
poslato: 06.07.2025.
Brate
VICO
Bila je čast i privilegija biti tvoj drug! Nadam se da si sad na nekom boljem mjestu, gdje je sve lakše i bolje. Počivaj u miru i čuvaj nas!
Tvoj drug
ANDRIJA MILANOVIĆ
poslato: 06.07.2025.
Poslednji pozdrav dragom bratu
BOJANU
Tvoj iznenadni i prerani odlazak nas je ostavio bez riječi kojima možemo opisati tugu, prazninu i bol koju osjećamo. Počivaj u miru brate.
Sestra JELENA ĐURETIĆ sa porodicom
poslato: 06.07.2025.
Poslednji pozdrav dragom drugu
VIKTORU
Počivaj u miru.
BALŠA SAVIĆ
poslato: 06.07.2025.
Poslednji pozdrav našem najboljem drugu, našem
MIKIJU
Bio si više od druga, bio si snaga, oslonac i neko sa kim se život
lakše podnosio. I kad si bio strog i kad si bio tih, uvijek si bio naš MIKI.
Neka te Anđeli čuvaju, dragi naš...
I kad god pogledamo u nebo, znaćemo da gore negdje gori tvoja svjetlost.
ANASTASIJA i ANASTASJA
poslato: 06.07.2025.
Poslednji pozdrav našem dragom drugu
VIKTORU
Uvijek ćemo te čuvati od zaborava, dobri naš Vico…
DRAGNJA, JOVAN, KRIVI i KRSTO
poslato: 06.07.2025.
Poslednji pozdrav voljenom ocu i suprugu
VESELINU PERUTOVIĆU
Nedostajaće nam tvoja smirenost, staloženost, čast i poštenje kao i topla
i šaljiva riječ u teškim trenucima.
Stari morski vuče, mirno nebesko more i poslednje isplovljenje na pučinu
želi ti tvoja porodica.
Supruga JELENA, kćerka INA, sinovi BOGDAN i PETAR
poslato: 06.07.2025.
Dragi naš
ŽIVKO
Danas stojimo pred nepravdom koju nijedna riječ ne može ublažiti. Pred tugom koju nijedna suza ne može isplakati. Pred gubitkom koji ne staje u srce. Naš Živko... bio je više od dječaka. Bio je svjetlost. Osmijeh koji grije. Pogled koji zna. Duša koja je znala voljeti i boriti se, i kad bi mnogi već odustali. U svojih petnaest godina, proživio je više hrabrosti nego što mnogi u cijelom životu ne saberu. Nakon strašne nesreće, njegovo mlado tijelo vodilo je borbu koju ni odrasli ne bi lako podnijeli. A on… on je ćutao, ali se borio. On je volio život. I vjerovao u povratak. Vjerovali smo i mi, svi. Držali smo mu ruku, dozivali ga, molili se. I znao je, siguran sam, koliko je voljen. Njegova dobrota nije bila naivna, bila je snažna. Njegova nježnost nije bila slabost, već snaga. Njegov osmijeh bio je lijek. Za porodicu, za drugove, za svakoga ko bi ga upoznao.
Zlatni dječače, otišao si od nas, ali nikada iz nas. U tvom hrabrom srcu bilo je toliko života, toliko ljubavi, toliko nježnosti. Zauvijek ćemo pamtiti tvoje oči, tvoju toplinu, tvoju borbu. I čuvat ćemo tvoje ime kao svetinju.
Danas te ne ispraćamo. Danas te grlimo u tišini, stavljamo te među zvijezde, tamo gdje pripadaju samo najbolji. Neka te anđeli nose. I neka ti bude vječno mirno, blago i toplo.
Počivaj u miru, Živko naš.
PORODICA
poslato: 06.07.2025.
Loading new posts...
No more posts