Poslednje sačuvane čitulje
PREDAJTE ČITULJE DIREKTNO U POSLOVNICI UMRLI.ME

Crnogorskih serdara bb, zgrada Ljubović Hill Homes, Podgorica
ponedjeljak - subota
7:00 - 21:00
prethodni period

Draga naša

 slobodanka đurđić
SLOBODANKA ĐURĐIĆ

Bila si moj saputnik, moj prijatelj, moj dom - osoba uz koju je svaki izazov bio lakši, a svaka radost veća.
Svojim osmehom unosila si mir, svojim rečima davala snagu, a svojim srcem spajala našu porodicu.
Bila si zena koja je voleći nas davala najbolje od sebe, i supruga koja je umela da razume i oprosti i snaha koja je vodila računa o svakome.
Hvala ti za ljubav koju si nam poklonila, za poverenje, za strpljenje i za sve zajedničke dane...
Nećemo te zaboraviti...
Hvala ti na svemu..

Suprug MIRKO, sin MILJAN i đever BOŽIDAR

poslato: 14.11.2025.

Draga majko

SLOBODANKA ĐURĐIĆ
SLOBODANKA ĐURĐIĆ

Nisam ni slutila da je naše poslednje "ćao" ustvari bilo "zbogom". Tvoj poziv mi još odzvanja u ušima...
Moja majko, što me ostavi a koliko sam se borila da ti bude bolje... Tvoj Drale je nalazio način ali ovoga puta smrt je bila brža i ote te iz mog zagrljaja...
Ti nisi majka koja svoju djecu ostavlja na pola puta i zato znam da me i dalje gledaš i čuvaš sa nekog drugog, boljeg mjesta.
Tvoje uvijek nasmijano lice, vedar duh i tvoj poziv nikako ne mogu zaboraviti!
Hvala ti majko što si nam pazila Helenu...
Ti znaš da te ja ne zaboravljam...
I neću nikad.

Tvoja ćerka DRAGANA, zet BELI i unuka HELENA

poslato: 14.11.2025.

Najhrabrijoj i najboljoj majci

SLOBODANKA ĐURĐIĆ
SLOBODANKI ĐURĐIĆ

Ovaj datum tužno sjećanje budi,
srca se lome, tu između grudi.
Ne prođe sat da na Tebe ne mislimo,
život bez Tebe ne možemo da smislimo.
Pričamo o Tebi kao da se ništa desilo nije,
a unutar nas kiša neprestano lije.
Bila si nam najbolji prijatelj pa onda sve ostalo,
sve li je tako brzo nestalo...
Gdje god i kad god smo trebali putovati,
znali smo kome ćemo najviše nedostajati.
Ali, mi smo oni kojima ti nedostaješ sada,
da te jako zagrlimo, baš kao nekada.
"Bićemo ponovo na okupu" si govorila,
"Morate biti jaki", to si nas zamolila.
Na kraju ni ti, ni mi, riječi koristili nismo,
mislima kao majka sa djecom, pričali smo.
U pogledu smo vidjeli samo jedno,
"Vidjećete, gore ćemo biti opet zajedno".
Juče je dio naše duše otišao sa tobom,
od tada više ne znamo šta ćemo sa sobom.

Tvoja djeca DRAGANA, BOJANA i MILJAN

poslato: 14.11.2025.

Loading new posts...
No more posts
Send this to a friend