SLAVKO ZINDOVIĆ

Danas ti je rođendan brate moj, tugo, rano moja bez prebola. Svaki dan kukam i pričam sa tobom, jer na svako rijetko zvonjenje telefona ja se trgnem, zove Slavko, nijesam svjestna šta me snađe da ostanem bezbratnica, bezrodnica. Sanjam te često. Prvih 6 mjeseci davao si mi neke savjete kao da je tvoja duša znala šta ja osjećam i radim. Brate napustio si me iznenada bez pozdrava, onda kad to nijesam očekivala. Energiju i dobrotu koju si ti imao niko ne može imati da živi još dva života, iako si prolio more suza za bratom i roditeljima a ja jadna čekam i u tome će srce pući. A danas za rođendan pošto ti ne znam mjeru, donijeću ti one crvene ruže koje si ti volio i jadna grliću onu hladnu ploču i tješiti se riječima Tesle „ Ni jedan čovjek koji postoji nije umro“ Doći ću ti ubrzo Rode moj.

Tvoja neutješna sestra MIRA.