Jedini naš

BATO
10 godina... a kao da je juče bilo.
10 godina od kako su ruke ostale prazne, a srce puno
tuge. Od kako se smijeh koji smo zajedno dijelili pretvorio u tišinu, koja
ponekad vrišti jače
od riječi.
Nedostaješ u sitnicama, u rečenicama koje nijesmo izgovorili.
U pričama koje ne prestajemo da pričamo da bi svijet znao kakav si bio, poseban, voljen, naš zauvijek.
Počivaj u svjetlosti.
Majka SEKA i sestra VANJA





