MOJOJ MAJCI, MOM NAJVEĆEM PRIJATELJU

MILKI ČAĐENOVIĆ

Majko moja... Ti nisi bila samo moja majka. Ti si bila dio mene – moja druga polovina, moj najveći prijatelj, moje utočište, moja sigurnost i moja snaga. Nas dvije smo bile kao jedna nit, jedno srce i jedna duša. Znala si moje misli i prije nego što bih ih izgovorila. Znala si kada me boli i kada ćutim. Uz tebe sam uvijek imala osjećaj da nisam sama, ma koliko život bio težak. Bila si moje utočište, ali i utočište mojoj djeci. Bila si im najbolja baba na svijetu, a meni najbolja mama koju sam mogla imati. Dala sam sve od sebe da ti pomognem. Borila sam se za tebe svim srcem, do posljednjeg trenutka, samo da te zadržim još malo. Ali, nažalost, nije bilo spasa... I to boli više nego što riječi mogu opisati. Jer ti si zaslužila još mnogo godina, još mnogo naših razgovora, zagrljaja, smijeha i zajedničkih dana. Zaslužila si mnogo, mnogo više. Sada moram da naučim da živim bez svog najvećeg prijatelja, bez svog oslonca, bez dijela sebe. Ne znam kako se živi kada ti ode pola srca. Znam samo da ćeš zauvijek živjeti u meni – u svakoj mojoj misli, u svakom mom koraku, u mojoj djeci i u svemu što jesam. Ako sam ikada bila jaka, bilo je zato što sam imala tebe. Volim te, majko moja, više nego što riječi ikada mogu reći. Čekaj me negdje gdje nema bola. A ja ću te nositi u sebi dok god dišem. Jedna nit. Jedno srce. Jedna duša. Zauvijek. Tvoja kćerka, koja te nikada neće prestati voljeti.

Ćerka IVANA MAROVIĆ