Dragi brate,

IVANE
Danas je 40. dan boli koja ne tinja, nego raznosi.
Često te sanjam. Tu si, smiješ se i pričamo.
Sanjam da zajedno prelazimo
sve prepreke i nastavljamo borbu sa ovim gadom od života.
U snu imam moć
da promijenim stvari, da te sačuvam, da sve bude drugačije.
A onda me dočeka stvarnost, strašnija od svakog košmara, koja i dalje
djeluje nestvarno.
Jer Ivan je tu... mora biti.
Sve što bih ti sada rekao gubi smisao pred jednom mišlju - trebao sam
ranije...
Volim te, brate.
I voljeću te dok god postojim.
Počivaj u miru.
Tvoj brat ACO sa porodicom











