Najvoljenija
Majkice moja
Tako me boli dok ti ovo pišem, srce mi puca. Bila si puno više od majke, bila si moj neiscrpni izvor snage, stijena o koju se lomio svaki moj strah, vjetar u leđa, uvijek tu da nas podigneš kad padnemo.
Kako da nastavim, dušo moja, kako da koračam kroz ovaj svijet kada tvoja ruka više ne drži moju? Znaš, borili smo se svi, svim srcem, vjerovali u čuda, u pobjedu.
Ali nijesmo uspjeli promijeniti sudbinu i to me jako boli. I u tom porazu ti si pobijedila jer si me naučila šta je hrabrost, to će biti moj putokaz.
Dušo moja nadam se da si na nekom mirnijem i boljem mjestu, gdje nema bola. Ti si anđele moj zaslužila taj mir. A ja ... ja se nadam da ćemo se nekad opet sresti, a do tad čuvaću te u svakom otkucaju svog srca.
Volim te zvijezdo moja i ponosna sam što si ti moja majkica.
Tvoja ćerka MARINA
