Našem voljenom

ALEKSANDRU-ACU PRIBILOVIĆU
Četrdeset dana otkako je tvoje srce prestalo da kuca, a naša srca još uvijek ne prihvataju da te nema.
Tvoj odlazak ostavio je tišinu koju ništa ne može prekinuti i prazninu koju niko ne može ispuniti.
Otišao si iz naših pogleda, ali nikada iz naših srca. Jer oni koji su ostavili dubok trag u našim životima ne odlaze zauvijek – žive u nama, dok god postoji sjećanje i ljubav.
Neka ti je vječni mir, Aco naš.
Zauvijek voljen, nikad zaboravljen.
IGOR i IVA












