
ALEKSANDAR-SAŠA IVANOVIĆ
Evo, naš Sale, prošle su 4 godine otkako te nema, a nama se čini kao da je juče bio dan kada smo te izgubili.
Kažu da vrijeme liječi sve, ali neke rane nikada ne zarastu, samo naučiš da živiš s njima.
Nedostaješ nam više nego što riječi mogu opisati, brate moj.
Nedostaju naši razgovori, smijeh, uspomene i oni trenuci koje smo samo mi razumjeli.
Bio si mnogo više od druga – bio si brat kojeg nam život nije dao po krvi, već po srcu.
Teško je prihvatiti da više nismo u mogućnosti da te zagrlimo i kažemo ti koliko nam značiš.
Ali vjerujem da nas negdje odozgo gledaš i da znaš da te nismo zaboravili.
Čuvamo te u srcu, u svakoj uspomeni i u svakoj tišini u kojoj nam najviše nedostaješ.
Godine prolaze, ali tvoje mjesto u našem životu niko nikada neće moći da zauzme.
Počivaj u miru, brate naš, dok se jednog dana ponovo ne sretnemo. Zauvijek ćeš biti dio nas.
Tvoji ALEKSA, BORIS, BRLE, FILIP, MIŚA I VUČKO




