Moja,

ALEKSANDRA
Otišla si prerano i iznenada, ljut sam jer mi nisi dala niti jednu šansu da ti pomognem i da se borim za tebe! Tužan sam jer ti sad ne mogu nadoknaditi propušteno. A ipak, beskrajno sam zahvalan za svaki naš zajednički trenutak. Ne postoje riječi kojima bi se mogla opisati tvoja veličina, ljudskost, energija, nesebičnost. Sve tvoje osobine i načela koje si već utkala u Ogija i Ivu čuvaćemo, njegovati i s ponosom nositi dalje kroz njihov život. A Vukan i Katarina će slušati priče o svojoj keki dok god živimo! Sad budi spokojna, a ja ću da čuvam sve što ti najmilije!
Tvoj brat FILIP








































