Navršava se četrdeset dana od kada nas je napustila naša draga

ALEKSANDRA PETRIČEVIĆ
Otišla si prerano, odnijela sa sobom veliki dio nas, ostavila tijela bez duše, ostale su samo misli i sjećanja na tebe, tvoj lik, osmijeh, koji nam daju utjehu i mogućnost da i dalje dišemo. U vazduhu je prisutan svaki dio tebe, ali fali da te vidimo, zagrlimo, osjetimo. Svako jutro se budimo s nadom da je sve ovo samo jedan grozan san, da ćeš doći na vrata, sa svojim prepoznatljivim osmijehom, svoje najmilije jako zagrliti. . . Bezciljno idemo dalje, prazni, moramo tako . . . Ne brini, pazićemo ono sto si najviše voljela, Ognjena i Ivu.
Počivaj u miru, anđele naš, a mi ćemo kao i do sada mislima i molitvama biti uz tebe.
PORODICE PETRIČEVIĆ i ZLATIČANIN


















































