Pola godine moje tuge

ANA
Mile moj, za pola godine tvoga odlaska ne postoje riječi kojima mogu opisati moju tugu i prazninu koju si ostavila za sobom.
Bez tvoga prisustva sve je tužno, nedorečeno, neobilježeno onom ljepotom i srećom koju si pružala svojim najdražim.
Živiš u svakom dahu, u svakoj suzi, u svakoj priči, u tvojim knjigama, u svim uspomenama.
Ponosna sam na tebe, na svemu što si bila i šta si sve voljene naučila.
Tvoj lik, tvoja snaga, ljepota, dobrota biće i moja snaga dok živim.
Počivaj u zagrljaju tvog voljenog tate, nado moja izgubljena!
Tužna MAJKA



















