Četrdeset je dana otkako nas je napustila naša najveća sreća
ANDREA ŠOFRANAC
Mamina bebo i tatino blago, prošla si kroz naš život brzo kao kometa. Unijela si radost u naša srca. Bila si zrak sunca i naša jedina sreća. Zauvijek ćemo pamtiti tvoje pametne oči, nasmijano lice i nježnu dušu. Uvijek ćemo te vidjeti razigranu, radoznalu i srećnu.
Imala si puno planova i ideja, a ostalo je skrovište prepuno neostvarenih snova.
Svi kažu da si sada anđeo koji nas čuva, a mi smo samo htjeli da čuvamo tebe.
Nismo uspjeli da te sačuvamo od zlog svijeta.
Bilo je mnogo nada i želja, ali u svi tvoji snovi pregaženi na pješačkom prelazu.
Nikada nećemo prihvatiti da si otišla. Sa nama si svakog trena, u svakoj našoj misli, u svakom uzdahu. Dok god budemo živi bićeš sa nama. Za stolom će uvijek biti treći tanjim i tvoje omiljene poslastice. Putovaćeš sa nama na tvoja omiljena mjesta. Recitovaćemo tvoje pjesme i prepričavati tvoje šale. Znamo da si sada najljepši i najdraži Božji anđeo i pokušaćemo da svojom tugom ne poremetimo tvoj mir.
Puno te volimo.
U subotu, 7. avgusta u 10 časova posjetićemo tvoju vječnu kuću na gradskom groblju Čepurci.
MAMA I TATA
