Poslednji pozdrav mom smešku

ANDRO
Mali moj bato, privilegija je bila imati te uz sebe sve ove godine. Boli što si otišao ovako, ali ne ljutim se. Ti ionako zaslužuješ mnogo više od ovog okrutnog svijeta. Previše si osjećao, a premalo pokazivao, boljela te nepravda ne samo prema tebi već prema svakoj osobi u tvom okruženju. Pored sve boli koju si osjećao duboko u sebi uvijek si bio taj koji svojim osmjehom ozari prostoriju u koju uđe. Bio si mi najveći oslonac i rame za plakanje kad god mi je teško. Sve sam mogla da ti kažem i da znam da ti neće pasti na pamet da me osudiš. Bio si moj mir, a nadam se da si sad našao svoj.
Čuva te od zaborava i voli beskrajno tvoja seka.