Prije šest mjeseci je otišao moj anđeo, moja majka
JOŠA-BEKA PEJOVIĆ
Otišla je zorom, tiho, baš kao što je i živjela. Život se ne priča, on se živi, ti i ja smo živjele jedna za drugu, kasnije za moju djecu koju si voljela neizmjerno. Tvoje srce koje je kucalo samo za nas nije stalo u ovih šest mjeseci, nosimo ga u našim srcima i čuvamo ga dok je nas. Najdraža uspomeno naših života, neka ti naše vrele suze ne remete mir koji si zaslužila. Sve što je dobro u nama dugujemo tebi, to je tvoja zasluga ANĐELE naš!
Boli nedostajanje, iščekivanje... Govorila si da se tvoje bogatstvo mjeri ručicama tvojih unuka oko tvoga vrata.
Za sve što si uradila za nas neizmjerno smo ti zahvalni. Bilo je puno odricanja, borbe, uspona, padova, a iz svega si izlazila kao heroj.
Rekoše, žena koja je majka je kraljica, a koja je i majka i otac je boginja. VOLIMO TE BOGINJO NAŠA!
Tvoji JELICA, MILICA, MARIJA, MINA i MOMO