
BILJANA BRKANOVIĆ
Moja izgubljena Biljana a što reći. Ponosna što sam te imala, a nesrećna što te nemam. Bila si
satkana od najsitnijih niti koje si plela iz dubine svojeg bića. Jedinstvena, puna ljubavi,
plemenitosti, ponosa, uzora i snage.
Mjesecima, danima i noćima sam te tražila dušom u sobnim plafonima, tiho, mirno neće li se
pojaviti neka silueta koje nije bilo.
Moja srčana rana nikada ne zarasta.
TVOJA MAJKA






