Najhrabrijoj i najdivnijoj mami
BILJANI ŠOFRANAC
rođenoj Iković
Ovaj datum tužno sjećanje budi,
srca se lome, tu između grudi.
Ne prođe dan da na Tebe ne mislimo,
život bez Tebe ne možemo da smislimo.
Pričamo o Tebi kao da se ništa desilo nije,
a unutar nas kiša neprestano lije.
Bila si nam najbolji prijatelj pa onda sve ostalo,
sve li je tako brzo nestalo...
Gdje god i kad god smo trebali putovati,
znali smo kome ćemo najviše nedostajati.
Ali, mi smo oni kojima ti nedostaješ sada,
da te jako zagrlimo, baš kao nekada.
"Bićemo ponovo na okupu" si govorila,
"Morate biti jaki", to si nas zamolila.
Na kraju ni ti ni mi riječi koristili nismo,
mislima kao majka sa djecom, pričali smo.
U pogledu smo vidjeli samo jedno,
"Vidjećete, gore ćemo biti opet zajedno".
Tog dana je dio naše duše otišao sa tobom,
od tada više ne znamo šta ćemo sa sobom.
Dok pišemo stihove ove uopšte nam nije lako,
ali smo morali zbog tebe, majko.
Sve dok živimo mi, živiš i Ti,
to niko ne može osporiti.
Zauvijek tvoji MILICA i NIKOLA