Navršilo se četrdeset dana otkako nisi više među nama
BLAŽO DURUTOVIĆ
Bio si đak generacije, ponos svoje mladosti i svoga vremena, a već po
završetku školovanja započeo si radni vijek u Željezari Nikšić. Istovremeno si
završio Školu rezervnih oficira i stekao čin kapetana prve klase. Bio si predan
i savjestan radnik, čovjek čije su znanje, trud i moralna postojanost zadobili
poštovanje svih koji su te poznavali. Život te nije štedio – nosio si na svojim
plećima mnoga iskušenja i teške sudbine, ali si uprkos svemu ostajao
uspravan, dostojanstven i nepokolebljivo snažan.
U posljednjim godinama života doživio si bol koju nijedan roditelj ne bi smio da
podnese. Svoju tugu si nosio u tišini, ne želeći da njome opterećuješ druge, a
ta rana je ostala neizliječena do kraja. Dugo će se pamtiti i prepričavati teška
muka koju si podnio, nepravda koja te je pratila i snaga sa kojom si sve
izdržao, čuvajući svoje dostojanstvo do posljednjeg dana. Neka se nikada
nijednom roditelju ne ponovi ono što si ti doživio. To će ostati trajno
svjedočanstvo tvoje časti, tvoje dobrote i veličine čovjeka kakav si bio.
Hvala ti za svaku žrtvu, za svaku riječ podrške i za ljubav koja nije imala
granica. Tvoj život, tvoja čestitost i tvoje veliko srce ostaju naš ponos i vječni
zavjet da ćeš zauvijek živjeti u nama.
S ljubavlju, tugom i dubokim poštovanjem sin BRANKO i ćerka BILJANA sa porodicama
