
BLAŽO TADIĆ
Blažo naš voljeni,
nijemi smo od bola, duša nas boli, a svaka izgovorena riječ se gubi u bolnom jecaju.
U samo jednom trenutku srušiše nam se želje da se opet uskoro zagrlimo i nastavimo započetu priču. Ne pristajemo na ovakav pozdrav, a moramo...
Bio si naše plavo bještavo sunce. Odgovorno i savjesno grlio si sve vrijednosti života.
Malo je reći da smo u tvojim očima vidjeli beskrajni plavi krug. U njemu zvijezdu, naše IV 5.
Živjećeš ti i dalje sa nama, naše drugo sunce. Ne damo te zaboravu, to neće dati naše srce.
Neutješni su tvoji drugovi iz odjeljenja IV 5 i razredni starješina Senka Đurović
























