40 dana je od smrti moga brata

BOBANA PEROVIĆA
Jedini moj, dani prolaze a rana ostaje ista, vrijeme samo bol sakrije a srce te još doziva i čeka.
Nema te da vrata otvoriš, nema tvoga glasa da me zove.
Ostale su samo uspomene i suze što tiho govore.
Da mogu još jednom da te zagrlim da ti kažem koliko te volim, ne bih te puštao iz ruku, jer od kad ti ode pola mene fali.
Tvoj brat KALE










