Pola godine je od kad sam izgubila mog brata

BOBANA MALOVIĆA
Kažu vrijeme liječi, ali ja živim dokaz da vrijeme nauči čovjeka da sakrije krik.
Kada si otišao...nije puklo samo srce.
Puklo je nešto mnogo dublje, pukla je osovina mog postojanja.
Polovina mene nestala je s tobom.
Polovina koju neću nikad povratiti na ovom svijetu.
Ali znam da negdje postoji trenutak u kojem ćemo se ponovo sresti i tada će se vratiti sve što je polomljeno.
Do tada, brate moj ćivim sa polovinom duše i cijelom ljubavlju.
Tvoja NINA








