Živote sestrin najveći

BOJANE

Umjesto zagrljaja, poljupca i pjesme sestra ti za četrdeseti rođendan sastavlja čitulju. Volio si život više nego iko. Ne postoje riječi batice moj da opišu ovo nedostajanje bol i prazninu koja je ostala. To jedino može da opiše jecaj moje duše kod tvoje vječne kuće svaki put kada me pogledaš sa one mermerne ploče i kada vidim tvoje ime uklesano…

Nijedan dan ne prođe da u glavi ne prevrnem taj prokleti februar i sudbinu koja te je uzela. Volim te cijelim bićem, moje si sunce, moj svaki dan, u svakoj si mojoj suzi, mome osmjehu, mojoj snazi i mome ponoru. Jedini si do kraja razumio moju dušu, pa i sada kada te ne vidim i ne čujem, jedino tebi povjerim sve, jer moje srce mi kaže da si tu.

Na kraju moga puta budi prvo lice koje će me dočekati i glas koji ću čuti, tada ću istinski znati da se nikada nismo ni rastali.

Dušo duše moje.

Tvoja sestra TAMARA
zet MARKO, TARA, MLADEN i BOBAN