BOJAN LAZAREVIĆ

Bliži se tih prokletih pola godine od kada se moj život prepolovio, a ti otišao na put bez povratka.
Gledam tvoje mramorno srce i tvoju podignutu ruku sa slike i duša mi se kida od ove proklete tišine.
Prerano si podigao taj nebeski pozdrav i ostavio me da lutam kroz ovaj surovi svijet noseći živu ranu koja nikad zarasti neće.
Čuvam te od zaborava kroz ponos, kroz suze i kroz uspomene na sve ono što smo bili i što je trebalo da budemo.

Tvoj brat KRISTIJAN i sestra KRISTINA