BOJANA SEKULIĆ

Teto naša,
Uvijek si nam govorila: „Volim vas do neba, pa tamo napravim rupicu i onda još gore…“ Te riječi, nepromijenjene kroz godine, ostajale su upakovane u onaj nježni glas kakav imaju samo najplemenitije duše. Danas, kada si i ti sama tamo gore, dobijaju posebnu težinu. Otišla si na nebo da bismo znale da je ono „još gore“ zapravo beskonačno i da nas odatle čuvaš, kao što si nas čuvala od suza, hladnoće, prijekora i svega lošeg „ovdje dolje“. Hvala ti što smo rasle obasjane tvojom ljubavlju, pažnjom i nježnošću, tako nesebično usmjerenim nama. Rasle smo uz najbolju tetu na svijetu, uz najtoplije riječi i najnježnije zagrljaje. A naša najmlađa Nikica tek će rasti uz priče o svojoj keki Boki. Svakoga dana pita: „A đe je keka Boka?“, a onda pogleda u nebo i razvuče osmijeh kakav imaju samo djeca koja razgovaraju sa anđelima. Mi ćemo joj pričati o tebi i učiti je svemu onome čemu si ti naučila nas i znaće sve o tebi iako si kroz onu rupicu na nebu ti otišla.
Počivaj u miru, teto naša.
Nikada te nećemo zaboraviti.

NINA, GOGA i NIKOLIJA