Mom Taśku

BOBANU
Koliko mi nedostaješ ne mogu riječima da kažem ni suzama da pokažem. Sa sobom nisi odnio dio mene već
suprotno, sve si odnio a dio ostavio. 40 najtužnijih i najtežih dana. Ne mogu da vjerujem da se nikad više nećemo zagrliti onako kako smo se uvijek grlili, najjače sa puno ljubavi, da više nikad neću čuti tvoj glas i vidjeti tvoj osmijeh.
Taśko, ponosna sam što sam tvoja ćerka i da znaš da uvijek kada me pitaju "čija si" sa ponosom i punim srcem ću odgovoriti: "ćerka Bobana Perovića" !
Volim te beskrajno.
Tvoj CIKO










