Tuzan pozdrav bratu mog velikog druga i Consiglierea,
BOŠKO Nenadov VUŠUROVIĆ
13.02.1998. - 07.02.2017.
Zar si morao da odes? Da li si ponio sve sto ti treba za put? Sve majčine zagrljaje, očeve mudre riječi, sve dane djetinjstva sa bratom Balsom i sestrama Jelenom i Ksenijom, sva draga lica, milion dragih osmijeha, jedno hladno zimsko jutro. Jedno predivno prijateljstvo blago sto sam imao cast da cujem tvoj savjet , kritiku, brigu . Parče najljepšeg neba iznad rodne kuće. Riječi jedne molitve, jedva čujno izgovorene, u tišini jedne sobe za tugu. I u duši beskrajan mir pronađen iznad drevnih svetih zidova. A ostavio si sve sto nijesi trebao ... I kad u trenu beskrajne, bolne samoće shvatimo da te nemamo, podici cemo težak, umoran pogled ka sivom nebu, vidjevsi jedan uporni zrak sunca što para sivilo. To ti, dragi Bosko,odmorivši se od puta javljas da si bezbjedno stigao, da ne brinemo.....A kako cu, dragi Bosko, da nadjem rijeci utjehe za mog druga, a tvog brata Balsu?
Zauvijek u mom sjecanju , zauvijek u mom djetinjstvu, mojoj mladosti, sa vjerom da cu naci makar djelic utjehe za buducnost u kojoj te necu imati i u kojoj se necu diciti svakim tvojim uspjehom , a u kojoj cu biti ponosan na pomen tvog imena jer sam u ovom surovom vremenu imao cast da budem u drustvu sa pravim covjekom .
S poštovanjem, Stefan Kaluđerović